Mlado lice hrvatske umjetničke scene, ilustrator, vizualni umjetnik i dizajner Nikola Grabovac, iako još uvijek student grafike na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, neprestano oduševljava novim projektima - od prve samostalne izložbe litografskih djela, preko izrade majica, bedževa i ženskih rokovnika s vlastitim ilustracijama, nedavne suradnje na izradi spota Lu Jakelić, sve do zadnjeg ciklusa izložbe: „Šalji dalje - ispred igrališta u Bistro Lauba“. Nikola, koji u suvremenu domaću umjetnost donosi svježinu i novost, otkrio nam je neke detalje o svom najnovijem projektu.

Koga od umjetnika posebno cijeniš?

Teško mi je uprijeti prstom u nekog umjetnika kojeg cijenim ponaosob, ali mogu reći da svakodnevno volim promatrati svoje prijatelje, kolege s faksa i profesore kako rade. Mislim da ima nešto u tome kad poznaješ osobu i kada promatraš njezin rast i nekako ti je drago zbog te osobe.Teško mi je navesti nekog specifičnog umjetnika koji mi je drag, ali definitivno se mogu poistovjetiti sa svim ljudima koji to što rade, rade temeljito, rade sa srcem i rade s nekom dobrom generalnom idejom. Ne moraju biti samo likovni umjetnici, mogu biti glazbenici i bilo koja vrsta umjetnosti. Nekako se uvijek nastojim fokusirati na takve ljude i na samog sebe tako da nemam specifično nekakav uzorna kojeg se referiram.

Postoji li razdoblje u povijesti umjetnosti koje ti je posebno blisko?

Mislim da je svaki umjetnik kada je učio povijest umjetnosti uvijek razmišljao o tome, gdje se može smjestiti u povijesni kontekst. Mislim da mi se nekako najviše sviđaju te nadrealistične težnje i pogled na svijet. Pogotovo kompletna avangarda zbog tih promjena u razmišljanju, nastanka novih ideja i revolta. Nadrealizam: snovi, Freud, podsvijest. Tako da mi je to jako drago. Podsvijest i unutarnje ideje. To je blisko s mojim radovima, jer pokušavam u svim radovima, štogod da radim, naročito u ovim radovima koje radim nekomercijalno, već za sebe, osobno, uvijek primijeniti svoju psihu ili nekakvu unutarnju problematiku koja me muči ili nešto što sam vidio.

Postoji li razdoblje ili pravac koji ti nikako nije sjeo?

Zapravo ne postoji jer mislim da je bitno sve stvari prvo razumjeti. Mislim da nije na meni da kažem sviđa li mi se nešto ili ne. Cijenim sve i definitivno volim sve pokušati razumjeti.

Što za tebe znači kreativnost?

Kreativnost za mene znači jedan unutarnji mir, to je za mene proces stvaranja kroz koji preispitujem sebe kao osobu. Svoju perspektivu i pogled na svijet. Nekada ti radovi nisu toliko dubokoumni, nekad su samo neka usputna fascinacija nekim ili nečim. Recimo, prošle godine sam se bavio serijom radova o umjetnoj inteligenciji pa mi je bilo zanimljivo čitati eseje o tome, o razvoju umjetne inteligencije. Uvijek me zanimaju neke ideje o kojima znam vrlo malo ili ne znam apsolutno ništa. Ta neka smjena ideja i razne perspektive su mi uvijek zanimljive. Jako mi je bitno unijeti sebe u svoje radove.

Razlikuje li se tvoj pristup „namjenskom“ i „nenamjenskom“ radu, kao i reakcije publike na ta dva spektra?

Mislim da je uvijek bitno procijeniti što se radi i za koga se radi. Čudno je pričati o nekoj razlici između komercijalne i nekomercijalne umjetnosti jer mislim da je to sve danas skoro ista stvar. Ali na neki način mislim da je različitost dobra, kao i različiti pristupi. Tako da neke stvari čak koje su mi manje drage prihvatim i uvijek nastojim izazvati sam sebe, baciti se u vatru i prihvaćati poslove koji mi možda nisu dragi, koje ne razumijem ili kojima ne znam kako pristupiti pa ću nekako usput naučiti. Nadogradnja je jako bitna, ali normalno svaki projekt nosi svoje: komunikacija s ljudima, kako krenuti, kako napraviti skice za određenu publiku...Jako je velika razlika raditi za djecu, primjerice dječju ilustraciju ili nekakav dizajnerski plakat za neku ozbiljniju firmu. Pristupi su totalno različiti, ali opet tu negdje moram naći balans između pristupa i samog sebe.

Kako usklađuješ fakultetske obaveze s brojnim projektima na kojima radiš?

Jedva, ali uspijevam. Ponekad imam toliko posla da mi dođe da pustim sve, ali uvijek se fokusiram na onaj krajnji cilj i na ono što će taj cilj meni donijeti u smislu napretka ili nešto slično tome. Tako da uspijevam, nije lagano jer mislim da je likovni poziv zapravo posao kao svaki drugi i da je potrebno puno discipline, puno rada, potrebno je ponekad žrtvovati svoj osobni mir i vrijeme, no da ne uživam u tome ne bih to radio.To nije posao od 9 do 17 i ponekad je teško isključiti mozaki odlučiti da u određenom trenutku neću raditi. Iz tog razloga me crtanje zna i iscrpiti. Ponekad je teško doći do dobre ideje i zadovoljiti samog sebe, pogotovo ako imaš visoka očekivanja što ja definitivno imam. No mislim da je to dobro jer jedino tako možemo napredovati.

Imaš li uza sve to vremena i za rekreaciju, neku hobi, knjigu ili film?

Ovo će zvučati grozno, ali sad se ne mogu sjetiti kada sam zadnji put pročitao knjigu, da je to neko štivo koje je mene osobno zanimalo. Baš i nemam vremena. Možda je to samo izlika, nemam pojma. Ali u slobodnovrijeme volim pogledati neki dobar film, razgovarati s ljudima, družiti se i biti u prirodi. U biti nekako se odvojiti od onoga što uobičajeno radim (crtanje, kreativa), izolirati se od toga da bi se mogao posvetiti ovom drugom.

Ranije ove godineistaknuo si kako su neki od tvojih najboljih radova nastali „pod pritiskom“. Bi li mogao spomenuti neke od njih te izložbu kojom si najponosniji?

Sjećam se svoje prve izložbe koja je bila 2015. godine. Nije došlo puno ljudi, radovi nisu bili baš najbolji, taj dan je toliko pljuštalo i mislim da sam čak kasnio na vlastitu izložbu, ali to je bio jedan trenutak kada sam shvatio da ja to mogu i da ja to trebam raditi, tako da mi je to bio neki početni vjetar u leđa.

Koja od suradnji ti je bila posebno draga?

Radio sam dvije ilustracije u sklopu DNA projekta za Fashion.hr i mislim da je to jedan odličan projekt koji podupire mlade ilustratore i da je dobro da tako jedna velika tvrtka ulaže novac i vrijeme u umjetnost što je stvarno hvalevrijedno. Isto tako, surađivao sam s Galerijom Vladimira Nazora za koju sam izrađivao bedževe i uvijek mi je zadovoljstvo raditi na nečemu u čemu osobno uživam i u čemu vidim nekakvu svrhu i, na kraju krajeva, sebe.

Osim ilustracije, imaš iskustva i kao asistent režije u spotu Lu Jakelić. Kakvo je to bilo iskustvo i odakle tvoj interes za filmom?

To je definitivno bilo vrlo uzbudljivo iskustvo jer do tada nisam nikada bio na filmskom setu. Moja uloga nije bilo posebno presudna, više sam asistirao i pomagao u nekim stvarima, ali sam s Lu isto tako ostvario odličnu suradnju na izradi triju ilustracija za njen album koje su bile direktno vezane za njene pjesme. To su bile: „Domine“ , „Sve o čemu sam šutjela“ i „Vodiš me“. Bilo mi je jako bitno, pošto Lu znam osobno i cijenim ju, da održim ravnotežu da ona bude zadovoljna, a opet da budem zadovoljan i ja. Mislim da smo to uspjeli ostvariti.

Kako vidiš ulogu društvenih mreža, posebice Instagrama, za promociju svojih radova?

Mislim da je Instagram odlična platforma za prezentaciju radova. Shvaćam ga kao online portfolio i način na koji se mogu povezati s više ljudi i razmjenjivati razne ideje. Bilo bi šteta ne iskoristiti tu platformu, a s druge strane Instagram i ostale društvene mreže mogu biti i dvosjekli mač jer se puno ljudi prezentira onakvima kakvi nisu. Instagram ima efekt zavaravanja, bitno je procijeniti tko je osoba koja objavljuje određene stvari, što ona objavljuje i pozadinu iza svega toga, može se reći da na neki način kritički gledam na društvene mreže, no u svom smislu iskorištavam Instagram najbolje što mogu.

Kakve planove imaš za diplomski rad?

Iskreno, diplomski mi je tek za godinu i pol tako da za sada još nemam neke planove, ali sam siguran da ću raditi na skulpturama i na ilustracijama. Htio bih objediniti sve tehnike i stilove koje sam kroz sve ove godine naučio, pogotovo jer sam se tek prošle godine počeo baviti kiparstvom što mi je do tad bila totalna nepoznanica i nisam mislio da bi me to ikada moglo zanimati, ali sam otkrio da mi je ipak zanimljiv taj trodimenzionalni izričaj.

Kako vidiš status umjetnika danas u Hrvatskoj?

Smatram da će uvijek biti posla za nekoga tko to dovoljno želi i tko se dovoljno trudi. Mislim da status umjetnika generalno u svijetu nije lagan zbog percepcije, nerazumijevanja ili drugih faktora, a isto mislim i za Hrvatsku. Bitno je napomenuti da ne postoji hrvatska umjetnost ili europska umjetnost, nego opća umjetnost te da pogotovo uz današnje društvene mreže granice ne postoje. Pojedinac koji je kreativan ima pravo sam sebi odrediti gdje se želi vidjeti i ići polako prema tom cilju. Naravno, neke stvari ne profunkcioniraju uvijek kako si čovjek zamisli, ali uglavnom mislim da se može.

Koje prednosti života vani ti se čine primamljivima kada razmišljaš o studiju ili životu vani? Zašto se mladi umjetnici na to odlučuju?

Osobno ne isključujem tu opciju da odem u inozemstvo, za sad mislim da nema potrebe za tim. Još sam prilično mlad i još sam na faksu, ali ne želim se ograničavati, ako me vjetar nekada odnese vani, otići ću, no trenutno nemam tendencije za to. Mislim da je Hrvatska lijepa zemlja i da ovdje još uvijek imam dosta mogućnosti. Ne treba odmah dići ruke i odustati, ovdje ima puno kvalitetnih ljudi i projekata. Razmišljao sam i o nekakvoj razmjeni, ali se još nisam upustio u to većinom zbog nedostatka vremena. U zadnjih nekoliko godina sam upoznao puno ljudi koji se kreativno izražavaju i misle drugačije, svatko si stvara neku zajednicu koja mu odgovara, meni je sada super, ali volim putovati, prošle godine sam bio u Londonu, prošao sam sve muzeje i to me oduševilo. Mislim da je bitno putovati, upoznavati različite kulture i jezike, ali pogotovo gledati umjetnost uživo.

Možeš li nam otkriti nešto o svom najnovijem projektu?

Radim na projektu na kojem ilustriram knjigu za djecu, to će mi biti prva knjiga u životu koju sam ilustrirao. Izazov je napraviti ne jednu ilustraciju, nego seriju od dvanaest ilustracija i prilagoditi ju za djecu. Projekt se dogodio sasvim slučajno, žena mi je prišla prilikom postavljanja ilustracija za Lu Jakelić u Good Foodu i rekla da njena majka piše priče za djecu i da traži ilustratora, nakon toga smo se sastali i dogodila se ta suradnja.

Kako je biti mladi umjetnik i s kakvim se sve poteškoćama pritom susrećeš?

Biti mladi umjetnik je zahtjevno, pogotovo jer te ljudi nekada ne shvaćaju ozbiljno. Koliko god su godine važne zbog iskustva, toliko i nisu jer smatram da je napredak individualan i da su ideje neovisne o godinama. No nemam problem s tim jer živim u trenutku i ne opterećujem se time previše.

Za kraj, tri riječi koje te najbolje opisuju?

Hedonizam, imaginacija i vedrina.

Za bolje upoznavanje Nikolinih radova zapratite ga na Instagram profilu.

Sve fotografije ustupljene su od strane umjetnika.