Na četvrtom izdanju Arterie - Tjednu filma o umjetnicima, u organizaciji Kulturno informativnog centra (KIC), od 29. rujna do 3. listopada prikazivali su se aktualni dokumentarci o nekim od najvećih umjetničkih imena današnjice. Zbog velikog interesa publike, neki od nagrađivanih dokumentaraca ponovno su se prikazali u tjednu od 8. do 11. listopada, pa se tako se i filmska posveta japanskoj vizualnoj umjetnici Yayoi Kusama mogla pogledati čak tri puta.
Dokumentarni film iz 2018. godine naziva Kusama: Infinity, čiju režiju potpisuje Heather Lenz, prati život ove suvremena japanske umjetnice od njenih skromnih početaka u rodnom Japanu pa sve do statusa međunarodno priznate i najprodavanije živuće umjetnice. Kusamin umjetnički put iznimno je zanimljiv, stoga ne čudi činjenica da se za film tražila karta više.
Kusama je odrasla u konzervativnoj obitelji, u japanskom gradu Matsumoto, a već od malena borila se protiv strogog i konvencionalnog odgoja. Naime, njena je majka bila protiv toga da se Kusama bavi umjetnošću pa je tako uvjet za to da joj dopusti pohađanje umjetničke škole bio da istovremeno pohađa i školu lijepog ponašanja. Zanimljivo je da su se opsesivne točkice (polka dots), po kojima je Kusama danas prepoznatljiva, javile kao motiv već na crtežima iz doba njenog djetinjstva. Odrastajući u strogoj obitelji i bez podrške bližnjih mnoge su tadašnje traume ostavile traga na njezino psihičko zdravlje.
Njezina karijera ustvari započinje preseljenjem u New York u ranim 60-im godinama, gdje dugo nije bila shvaćena niti doživljena ozbiljno, prvenstveno jer je bila žena, ali i zato što je bila strankinja. Osim slika u potpunosti prekrivenih točkicama, nazvanih Infinity Nets ili beskonačne mreže, počela se baviti i skulpturom te performansom. Točkice su s vremenom s platna prešle i na druge objekte, čak i na cijele ambijente. U tome su periodu nastale i Infinity Mirror Rooms, potpuno ostakljenje sobe prepune točkica, koje stvaraju dojam beskonačnosti i omogućuju nam da svijet vidimo onakvim kakvim ga vidi ova japanska umjetnica. Skulpture izvedene u mekim materijalima također su dio njezina opusa, a iznenađivala je javnost i brojnim performansima aktivističkog karaktera koji su uključivali nage izvođače. Kusama je također zagovarala prestanak rata u Vijetnamu te se zauzimala za prava homoseksualaca. Ipak, njeni se radovi nisu prodavali te je umjetnica živjela na rubu egzistencije, što je samo pogoršalo njezino već narušeno psihičko zdravlje i rezultiralo pokušajem samoubojstva.
Vratila se u rodni Japan 1973. godine, gdje je nakon nekoliko godina smještena u psihijatrijsku ustanovu u Tokiju u kojoj živi i danas. O borbi s psihičkim bolestima uvijek je govorila vrlo otvoreno. Unatoč tome, Kusama se nije prestala baviti umjetnošću – baš suprotno, svakodnevno radi u ateljeu u blizini bolnice, a umjetnost joj pomaže da se nosi sa svijetom. U konačnici, nakon dugo godina, svijet je napokon postao spreman za Kusamu te je njezin rad postao popularan te komercijalno priznat, a 2014. godine proglašena je najpopularnijom umjetnicom na svijetu.
Važno je naposljetku naglasiti da, iako promatrač Kusamine šarene točkice može percipirati kao vedre i razigrane, za umjetnicu su one izraz boli i patnje. O njima je umjetnica mnogo govorila:
„Točkice imaju oblik sunca, koji je simbol energije cijelog svijeta i našega života, a također i oblik mjeseca, koji je miran. Okrugle, mekane, šarene, besmislene i nesvjesne. Točkice ne mogu ostati same; poput zajedničkog života ljudi, dvije ili tri točkice postaju pokret... Točkice su put u beskonačnost.”
Redateljica Heather Lenz uspjela je u samo 80 minuta napraviti informativan, ali i istinski osjećajan portret fascinantne i ekscentrične Yayoi Kusame. Film se bavi prvenstveno Kusaminim umjetničkim putem, no daje nam uvid i u njezin privatni život te iako otkriva neke detalje, zaista ne otkriva mnogo o samoj umjetnici. Iako bi bilo zanimljivo saznati više o njoj, doza misteriznosti koju film ostavlja samo ukazuje na poštovanje redateljice prema umjetnici. Sve u svemu, ovo je inspirativan film o ženi koja se u umjetničkom svijetu kojim dominiraju muškarci uspjela izboriti za svoje mjesto. Sigurna sam da će Kusamina priča inspirirati mnoge umjetnice i umjetnike koji se tek bore da budu prepoznati u kreativnoj industiji.
P.S. Ako znate tko je Andy Warhol te tko su njegovi suvremenici, ali niste čuli za Kusamu – za to postoji razlog koji ćete saznati ako pogledate film!
