Ako ste ove godine bauljajući Instagramom nabasali na profil @vgakademija, možda ste ga otvorili i otkrili niz reprodukcija radova studenata umjetničkih akademija u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu. Možda ste, plutajući među grafikama, skulpturama, slikama, instalacijama, otkrili da je riječ o Virtualnoj Galeriji Akademija koja pažljivo bilježi naziv i medij rada te autora i njegov studij. Ako ste se, pak, i sami javili na uvijek otvoren poziv VGA, možda ste otkrili da iza nje stoji Josip Drdić, student Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
S druge strane, pratite li rad Kluba studenata povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KSPUFF), poput uspješnih projekata ČajankART ili izložbe Narudžba je naša umjetnost, možda vam je poznato ime Mihaele Zajec, predsjednice Kluba te njihove glavne inicijatorice.
Štoviše, s objema ste se platformama najrecentnije mogli upoznali upravo putem Natječaja za izlaganje VGA01, zajedničkog projekta Virtualne Galerije Akademija i KSPUFF-a, koji je usmjeren studentima umjetničkih akademija u Zagrebu, Osijeku i Rijeci, a koji će rezultirati skupnom izložbom u trima hrvatskim gradovima, odnosno u Galeriji Šira (Zagreb), Galeriji SKC (Rijeka) te Galeriji Kazamat - HDLU (Osijek) od 22. do 29. studenog 2019. godine.
Rok za prijavu radova ili serije radova je ponedjeljak 30. rujna 2019. godine, a tom smo prilikom razgovarali s Mihaelom Zajec i Josipom Drdićem.
Josipe, što je točno Virtualna Galerija Akademija i kako je nastala? VGA je dio tvog većeg umjetničkog rada – na koji se način uklapa u njega?
Josip: Virtualna Galerija Akademija je Instagram profil koje na jednom mjestu pokušava okupiti cjelokupnu studentsku umjetničku scenu Rijeke, Zagreba, Splita i Osijeka. To je platforma koja nastoji ujediniti i prezentirati studentsku produkciju, ali i omogućiti studentima da se kroz taj pregled međusobno spoje, odnosno da možda pronađu autore srodne po izričaju, pa je njezino djelovanje i pokušaj umrežavanja i decentralizacije aktualnosti unutar umjetničkih krugova.
Do ideje sam došao zbog raznih okolnosti koje su se odigrale u siječnju ove godine te je reakcija na njih rezultirala današnjom VGA početkom veljače. Zasmetala me premala zastupljenost studentske umjetničke scene spram ostataka i odnos institucija prema njoj. Dok se većina pozornosti pridaje već afirmiranijoj sceni, zaboravlja se da sve kreće od studenata. Zato sam krenuo razmišljati je li moguće pružiti određeni kanal u kojem bi svatko dobio priliku ne samo za predstavljanje nego i za razmjenu iskustva. Prilika da realiziram tako nešto se ukazala na ovogodišnjoj Noći muzeja unutar koje sam realizirao radionicu pod nazivom Virtualna Galerija ALU. Ona je bila osmišljena za posjetioce Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu tijekom Noći muzeja s ciljem oformljivanja virtualne galerije radova zagrebačkih studenata. Tako su prvi posjetioci zaslužni za nastanak VGA jer je radionica od njih tražila da tijekom svog posjeta fotografiraju rad koji im se najviše sviđa te da ga pošalju na email adresu. Tada se stvarala prva baza reprodukcija koja se uploadala na Instagram profil VG ALU. Nakon završetka Noći muzeja, kroz par dana, profil su zapratili studenti iz ostalih gradova i tako je krenulo. VG ALU bilo je potrebno preimenovati u VGA kako bi se istaknula inicijativa decentralizacije i umrežavanja.
VGA je ujedno dio nekog vlastitog izričaja i umjetničkog rada. Ali taj rad nije samo moj, nego svih onih koji u njemu sudjeluju na bilo kojoj razini.
Zašto si ju pokrenuo baš na Instagramu?
Instagram je jednostavna platforma koja nudi pregled profila kao portfolia u kojeg ne treba unijeti puno informacija da bi se poruka prenijela. Kroz njega se također brzo i lako može doći do ciljane populacije, odnosno generacije koja koristi Instagram, iako je cilj kroz neko vrijeme preseliti VGA na vlastitu web stranicu kako bi se time dodatno proširila publika zbog eventualnih ograničenja u sadašnjem smještaju. Početna je ideja bila omogućiti predstavljanje studentsko-umjetničke scene bez ikakvog uvjetovanja, a interno umrežavanje i postojanje vanjske, nestudentske publike samo su došli kao posljedica toga.
Kako dolaziš do reprodukcija radova?
Josip: Uglavnom se studenti javljaju sami i šalju reprodukcije, no neke i pozovem na to. Taj poziv nije zbog toga što su oni „netko“ ili „nešto“, nego kako bi se među studentima stvorio osjećaj da se uvijek mogu obratiti. Što se tiče objavljivanja samih studentskih radova, trenutno održavam kontinuitet od jednog rada tjedno, a svakodnevno pokušavam objaviti i story u svrhu promocije neke druge umjetničke scene – bilo domaće, bilo strane – kako bi uvijek postojao protok vijesti i informacija.
Budući da studiraš u Zagrebu te da si najpremreženiji s lokalnom scenom, kako dolaziš do studenata van Zagreba?
Josip: Većini sam se ljudi koji studiraju izvan Zagreba sam javio, uglavnom jer mi Instagram sam predlaže njihove profile. Koga god lociram da je izvan Zagreba, pokušavam se javiti i prenijeti informaciju o čemu se radi.
Mihaela: Uz to, zbog projekta i same izložbe u svim su se gradovima našli i koordinatori koji su u svome okružju proširili vijest o VGA i nadamo se da ćemo uz njihovu pomoć dalje proširi aktualne projekte.
Josip: Što se tiče studenata iz drugih gradova, spomenuo bih kolegicu iz Rijeke Marinu Rajšić koja je VGA dala finalni naziv. Samo ime „Virtualna Galerija Akademija“ ne želi svojim nazivom isključivati druge akademije, zbog čega smo od svih akademija i uzeli tu riječ kao glavnu značajku. Premda mnogi primijete da postoji i vojna akademija i razne druge akademije, mislimo da je prilično jasno o čemu je u ovom projektu riječ i što se njime želi propagirati. Taj općenit naziv „Akademija“ stoji upravo kako bi se pokrio cijeli opseg kulturne scene, odnosno različitih studentskih umjetničkih smjerova. Također bih spomenuo kolegicu iz Osijeka, Maju Gjajić, s kojom sam se od početka Virtualne Galerije povezao preko Instagrama i održao kontakt. Tako smo od kontakta došli do suradnje na realizaciji VGA01.
Mihaela, kako je došlo do suradnje KSPUFF-a i VGA?
Mihaela: Klub studenata povijesti umjetnosti (KSPUFF) prošle se godine prijavio na natječaj Galerije Šira s nakanom da napravi kakav presjek, veliku reprezentativnu studentsku izložbu, zbog čega se nisu raspisivale neke posebne kustoske koncepcije ili se ona ograničavala prema medijima ili temama. Kako sam počela razgovarati s Josipom o VGA...
Josip: (upada) Točno se sjećam tog dana! To se dogodilo i prije nego se održala sama radionica nakon koje je nastala VGA. Mihaela i ja smo putovali prema jednom predstavljanju projekta Kratki spoj na kojemu smo oboje sudjelovali i ona me zatekla u pripremi radionice za Noć muzeja pod nazivom Virtualna Galerija ALU.
Mihaela: Od početka sam znala za taj projekt te smo kroz individualne razrade VGA i izložbe KSPUFF-a shvatili da imamo puno dodirnih točaka, a i osobno sličnih razmišljanja o onome što želimo raditi drugačije, odnosno omogućiti decentralizaciju, simultanost i slobodu.
Zašto vam je važno virtualnu galeriju premjestiti u realan prostor?
Josip: Smatram da se previše virtualnosti koja se događa i konzumira putem digitalnih medija našlo u neravnoteži s fizičkim svijetom. Time pokušavamo istražiti postoji li tendencija slobodnog kretanja iz jednog u drugi prostor, odnosno vidjeti prevladava li jedan od njih, ako već postoje oba. To je filozofsko pitanje, no nije stvar koja će se protegnuti samo kroz ovu izložbu nego i unutar eksperimenata budućih radova. VGA01 je početak, zato se zove 01. Ukratko, pokušavamo se poslužiti elementima virtualne društvene mreže – koja bi se preselila u fizički prostor, odnosno izravno u prostor galerije – kako bi se stvorilo možda nešto novo, drugačije ili suvremenije.
Kako funkcionira cirkulacija umjetničkih radova između gradova?
Mihaela: Budući da smo uspjeli sklopiti suradnju s tri grada i tri različite institucije, zamišljeno je da istovremeno – budući da se izložbe tako i otvaraju – u svakoj od galerija podjednako budu zastupljeni izlagači iz svih gradova, kako bi svaki grad imao ravnopravan presjek. Ako se prijave osobe iz Zagreba, dio njihovih radova ostat će ovdje, ali će se dio prenijeti i u Osijek i u Rijeku, kako bismo stvorili zonu susreta naših akademaca i studenata sličnih usmjerenja. Kao što je Josip spomenuo, time bismo htjeli prenijeti i sam prostor, odnosno poigrati se s pitanjem što jest, a što nije fizički prisutno. Stoga bi se galerijski prostor, primjerice, Galerije Kazamat pokušao prenijeti u prostore Galerije Siva i Galerije SKC.
Josip: To su eksperimenti koje imamo u planu. To je moment virtualnosti koji se ne ispituje samo radi digitalnosti, nego je to općenit pokušaj decentralizacije u vidu vremenski neograničenog spajanja različitih mjesta i prostora. Razmjenom, odnosno postavljanjem autora na više lokacija pokušava se dobiti ta virtualnost, premještanje iz 2D digitalnog prostora virtualne galerije u fizički. To je ideja da je sve dostupno i prisutno na jednom mjestu, odnosno da se mehanizmi virtualnog svijeta prenose se u fizički, stvarni svijet, tj. galerijske prostore.
Tekst natječaja zvuči pomalo manifestno u vidu dokidanja povezivanja određenih medija s njihovom apriornom kvalitetom?
Mihaela: Cijeli je manifest nastrojen kontra diskusija koje se ponavljaju otkako postoji umjetnosti, još u antičkom značenju riječi. Na taj smo način pokušali dokinuti ideju da je nešto vrjednije zato što je primjerice skulptura ili povijesna scena od bilo koje druge vrste. Time želimo poručiti da je dobro koncipirana i izvedena tradicionalna tema ili tehnika jednako vrijedna eksperimentalnom formatu i novim medijima. Što se tiče selekcije, premda to ovisi o prijavljenim radovima, doista ćemo nastojati zadržati ulogu neutralnih promatrača koji ne preferiraju određen medij, nego vrednuju isključivo prema kvaliteti. U selekcijskoj komisiji će, uz nas dvoje, biti predsjedništvo od još četiri osobe kako bi se subjektivno favoriziranje što više eliminiralo.
Josip: Naša je želja njegovati ideju, u kojem god ona mediju bila. Premda sve ovisi o samim radovima koji se apliciraju, moguće da će se moći stvoriti neki koncept izložbe vezan uz osvrt na scenu.
Koji su daljnji planovi suradnje dvije platforme? Planirate li VGA02?
Mihaela: Trenutno su daljnje suradnje u fazi dogovora, imamo ambiciozne ideje. Htjeli bismo dodatno ojačati obje platforme kako pojedinačno, tako i zajednički; ali i pridonijeti cjelokupnoj sceni, stvarajući nove diskurze, prostore ideja i zajedništva kao i izvedbe. Ipak, morat ćete nas nastaviti pratiti i otkrivati budućnost kako se ona krene ostvarivati.
Za kraj – malo motivacije! Zašto se studenti trebaju javiti na Natječaj VGA01?
Mihaela: Ovom bi izložbom htjeli olakšati studentima te ih pripremiti za dolazak vremena u kojem će se sami morati aplicirati na natječaje i izići u širi javni kontekst, premda je sjajno da barem neko vrijeme mogu izlagati unutar svojih akademija. Prijavom na ovakve natječaje bit će puno spremniji, znat će kako se ponijeti, strukturirati svoju prijavu i ne dopustiti da ni na koji način ostanu zakinuti. VGA01 je ujedno prekrasan projekt jer znamo koliko je sjajno i važno izlagati izvan vlastitog okruženja. Želimo pokazati da revolucija leži u mladosti i da možemo napraviti nešto drugačije, da možemo računati sami na sebe te da, premda smo još studenti, možemo raditi izvrsne stvari s izvrsnim ljudima.
Detaljne informacije i upute za prijavu na Natječaj za izlaganje VGA01 mogu se pronaći na Facebook eventu.
Natječaj je otvoren do 30. rujna 2019. godine, a rezultati natječaja bit će objavljeni do 21. listopada 2019. godine.
