O mogućnostima umjetnosti možda ponajbolje svjedoči sve ono što se skriva iza samog umjetničkog ostvarenja, a jedno od takvih područja zasigurno je umjetnička pedagogija. Iako društvo često vodi diskusije o obrazovanju, znatno se rjeđe pažnja skreće na samu funkciju pedagogije – njenih metoda, pristupa i ciljeva. Simpozij i Studentska konferencija o metodama istraživanja aktualnih tema mladih u vizualnoj umjetnosti koje se održavaju ovaj vikend, poslužili su kao dobra izlika da saznamo više o pedagogiji. U razgovoru s jednom od vodećih pedagoginja i likovnih metodičarki, Sonjom Vuk, prepustite se jednom drugačijem čitanju o umjetnosti.

Dobro ste poznati na hrvatskoj umjetničkoj sceni, primarno unutar medija videa te interdisciplinarnih projekata s temama tipično orijentiranim na razna društvena pitanja. Možete li predstaviti projekte na koje ste posebno ponosni?

Istaknula bih projekte u kojima sam uspjela potaknuti sudionike na pomak u njihovim životima, od aktivnijeg stava i preuzimanja odgovornosti do poticanja kreativnosti i poduzimanja koraka na vlastitu dobrobit. Time je ostvaren jedan od ciljeva svih projekata, a to je uvođenje malih intervencija u društveni proces da bi se pokrenule daljnje promjene. Ciljane skupine mojih projekata su marginalizirane skupine u društvu te one koje su posebno osjetljive i ranjive. Ovdje ću spomenuti dva projekta kao svojevrsnu informaciju o rasponu ciljanih skupina i pristupa radu. 

Budući da je u hrvatskom društvu stalno prisutno nasilje među mladima, želim spomenuti projekt “Koju igru igraš?” (2008/10.), osmišljen kao alternativni edukativni model te integracija umjetnosti i psihologije, pomoću kojeg dolazi do osvještavanja i usvajanja nenasilnih načina komunikacije. Polazište projekta su osnovne postavke transakcijske analize o tri ego stanja R (roditelj), O (odrasli) i D (dijete) iz kojih su mogući različiti načini reagiranja; to su različiti kutovi iz kojih percipiramo svijet oko sebe, a mogu biti nasilni i nenasilni. U realizaciju projekta bili su uključeni adolescenti zbog kojih i za koje je taj projekt nastao, uz pisani pristanak roditelja. Grupa od 15 učenika srednje umjetničke škole prošla je edukaciju o komunikaciji i transakcijskim odnosima koju je vodila psihologinja osposobljena za terapiju transakcijskom analizom. Nakon toga su to znanje primijenili u osmišljavanju kratkih scenarija s tematikom iz njihove svakodnevice. Iskristalizirale su se tri teme: bullying, nasilje u vršnjačkim vezama, izoliranje drugačijih. Pri tome su imali na umu djelovanje na svijest vršnjaka. Polaznici radionice sami su glumili i snimali materijale, a njihovi video uradci bili su upotrijebljeni u edukativne svrhe u školi u kojoj su nastali te za izradu interaktivne video instalacije (izvedene u ŠKUC galeriji u Ljubljani).

Zatim, jedan od projekata koje sam radila u inozemstvu 2017. godine u španjolskom gradu Vic, u okviru međunarodnog projekta PAIC. U “All Together I” cilj je bio potaknuti kreativni proces kod sudionica kako bi ga primijenile u poboljšanju vlastitih životnih uvjeta, stvaranju vizije vlastite budućnosti te načina njene praktične realizacije. Sudionice projekta bile su samohrane majke iz sub-saharskog područja Zapadne Afrike, uglavnom nezaposlene, a raspon njihovog obrazovanja kretao se od nekoliko razreda osnovne škole (većina) do završene srednje škole i fakulteta (mali broj sudionica). Broj sudionica bio je od 15 do 18 po radionici. U prvom dijelu projekta, u suradnji s lokalnim umjetnikom Jordijem Lafonom, iskristaliziralo se nekoliko vještina za koje su se sudionice osjećale kompetentnima: čuvanje djece, čišćenje i kuhanje. Izabrana je kompetencija kuhanja kao polazište poboljšanja vlastitih životnih uvjeta te infiltriranja u aktivan život zajednice. Tijekom projekta, radilo se na razvoju kreativnog mišljenja kao generičke kompetencije pomoću koje su sudionice rekreirale vlastitu osobnost i unaprijedile životne mogućnosti. Vođene su kroz proces osmišljavanja novih jela čije je polazište u nacionalnim specijalitetima država iz kojih su došle, osmišljavanja naziva, prezentacije i distribucije tih jela do poduzetništva odnosno planiranja pokretanja cateringa i prvog angažmana. Time su pripremljene na daljnje učenje i rad, samostalnost u nalaženju rješenja za probleme, poduzetništvo i preuzimanje kontrole nad vlastitim životom.

"Koju igru igraš?"

“All Together I”

Kakav je odnos Vašeg samostalnog umjetničkog rada te likovne pedagogije? Potiče li Vas rad unutar jednog na drugo? Kako te dvije persone unutar Vas korespondiraju?

Moj samostalni umjetnički rad i rad u likovnoj pedagogiji prožimaju se i nadopunjuju te su pod međusobnim utjecajem. Likovnoj pedagogiji pristupam kao participativnoj umjetnosti, a participativnu umjetnost koristim u svrhu postizanja pomaka u svijesti pojedinaca, dakle ona ima uglavnom edukativni karakter.

Predajete na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Nastavničkom odsjeku. Možete li nam ukratko predstaviti nastavni program likovne pedagogije?

Program likovne pedagogije odnosno Metodike nastave likovne kulture kroz koji prolaze studenti/studentice diplomskog studija Nastavničkog odsjeka ALU temelji se na prijenosu njihovog kreativnog procesa u kreativni proces tijekom nastave u osnovnim i srednjim školama. Neobično mi je kada su ljudi uvjereni da netko može potaknuti kreativnost učenika u školama, a da prethodno ne zna potaknuti vlastitu kreativnost. Takvi učitelji samo mogu prenijeti informacije o likovnom jeziku, tehnikama i materijalima te formalnoj analizi umjetničkih djela. Stoga se prvenstveno bavimo rekonstrukcijom kreativnog procesa, usvajanjem metoda i tehnika za poticanje kreativnosti te kreiranjem nastavnog procesa kao cjeline tijekom koje je učenik potaknut na izražavanje i vođen prema samoostvarenju. Naravno da u pripremama za takav kompleksan nastavni proces studenti/studentice povezuju znanja o kreativnosti sa znanjima iz pedagogije, didaktike i psihologije te sve zajedno primjenjuju u kreiranju originalnih nastavnih sati koji su autorsko djelo. Veliku pažnju posvećujemo i odgojnom aspektu tako osmišljene nastave. Živimo u vremenu kada jača radikalizacija mladih, istovremeno je većina apolitična, stalno je prisutno nasilje, strah od neizvjesnosti i nesigurnost. Inzistiranjem na odgojnom aspektu likovnih zadataka za učenike, možemo sustavno djelovati u cilju izgradnje nekog kvalitetnijeg društva u budućnosti. Stoga su studenti/studentice stalno senzibilizirani za društvene teme, poticani na empatiju i svijest o važnosti vlastite uloge u društvu. Širok raspon kompetencija koje student/studentice steknu nakon završenog programa iz Metodike nastave likovne kulture, omogućuje im daljnje samostalno razvijanje i snalaženje u radu u školi. Samostalnost i snalaženje u izazovnim situacijama, naši studenti/studentice pokazali su i u ožujku ove godine kada smo bez problema prešli na online održavanje nastave u školama.    

U čemu leži posebnost likovne pedagogije i umjetničkih pedagogija u odnosu na ostale?

Pretpostavljam da leži u posredniku, likovnom ili nekom drugom radu pomoću kojeg se učenik može izraziti i ostvariti, uglavnom na nesvjesnoj razini, ukoliko je cjelovito vođen. Zatim, jako dugo nisu bili definirani parametri za vrednovanje likovnih radova učenika pa se vrednovanje često svodilo na osobne preferencije učitelja i nastavnika. Rezultat toga je minoriziranje važnosti predmeta Likovna kultura, smanjivanje satnice na jedan nastavni sat tjedno itd. Pisanjem Kurikuluma za nastavni predmet Likovne kulture za osnovne škole strukturiralo se vrednovanje te je uvedeno vođenje kroz kreativni proces, no pitanje je koliko će još proći vremena do stvarnog usvajanja odnosno primjene tog dokumenta.   

Slovite kao jedna od vodećih metodičarki likovne pedagogije. Kakvom vidite poziciju metodike trenutno, ali i u idealnom obrazovnom sustavu?

Objavljivanjem Kurikuluma za nastavni predmet Likovne kulture za osnovne škole… (2019.) došlo je do pomaka u konceptu nastave likovne kulture što doživljavam uspjehom struke. Međutim, situacija u hrvatskom obrazovanju je odraz situacije u hrvatskom društvu pa će se vjerojatno i istinske promjene odnosno poboljšanje i napredak odvijati paralelno. Istina je da je unatrag otprilike pet godina ipak došlo do mnogih promjena, barem se počelo razmišljati o njima. Pitanje je je li i jedan obrazovni sustav idealan, ali svakako ima onih naprednijih koji poklanjaju veću pažnju satnici umjetničkih predmeta, obrazovanju i stimuliranju nastavnog kadra te uglednoj poziciji nastavnog kadra u državi i društvu.  

Koji su najveći problemi s kojima se (umjetnička) pedagogija trenutno susreće? Kako gledati na novu prilagodbu uvjetima rada u pandemiji? Biste li je mogli ocijeniti?

Svojim studentima/studenticama uvijek kažem: ne može situacija biti toliko loša, koliko mi možemo biti kreativni. Tako da smo se u tom duhu brzo prilagodili uvjetima rada u pandemiji i svim eventualnim preprekama pristupili kao izazovima. Naravno da kontaktna nastava ima svojih prednosti, no ne možemo dozvoliti da kvaliteta nastave padne zbog drugačijih uvjeta, trebamo se svi zajedno potruditi naći nova rješenja. To iziskuje više rada i učenja te prilagodbu, što nije nemoguće.

Trenutno ste uključeni u organizaciju Međunarodnog znanstvenog i umjetničkog simpozija o pedagogiji u umjetnosti, točnije u njegovu studentsku sekciju? S kojim ste ciljem potaknuli tu novu sekciju?

Ove godine studentsku konferenciju organiziramo slučajno kao dio spomenutog simpozija no, u razgovoru s organizatorima, zaključeno je da će studentska sekcija u budućnosti vjerojatno postati sastavni dio simpozija. Međutim, prva studentska konferencija neovisno je osmišljena i održana 2016. godine kao suradnja Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i Hrvatskog udruženja za obrazovna istraživanja, čija sam članica upravnog odbora. Točno je da sam osmislila i pokrenula organizaciju prve i druge studentske konferencije jer sam uvjerena da se mladi trebaju umrežavati te izmjenjivati ideje i iskustva, surađivati i pozitivno utjecati na vršnjake koji su podložni negativnim utjecajima  ekstremnih grupacija u hrvatskom društvu. Samo tim vršnjačkim djelovanjem može doći do pozitivnih promjena.  

"SinArt - Studentska konferencija o metodama istraživanja aktualnih tema mladih u vizualnoj umjetnosti"

Postoji li još novosti koje možemo očekivati od Studentske konferencije o metodama istraživanja aktualnih tema mladih u vizualnoj umjetnosti? Koje će sve teme biti zastupljene na konferenciji?

Na konferenciji će biti predstavljeni umjetnički projekti, teorijska istraživanja iz umjetnosti, dizajna i medija te odgojno-obrazovna istraživanja. Zajednička poveznica je razvoj osobe i društva. Nadam se da će sudionici, umrežavanjem s kolegicama i kolegama, započeti nove suradnje. 

Možete li nam izdvojiti neka od središnjih izlaganja simpozija i/ili konferencije?

Na simpoziju ću predstaviti vizualizaciju kao jedan od pristupa kojim se služim tako da studenti/ce koriste svoje kompetencije iz stručnih umjetničkih predmeta u teorijskom dijelu nastave metodike.

Što se tiče studentske konferencije, studenti/studentice Nastavničkog odsjeka predstavit će svoja diplomska istraživanja u kojima će izložiti originalne prijedloge za unaprjeđenje odgojno-obrazovnog sustava. Također će predstaviti svoja samostalna, društveno angažirana umjetnička istraživanja.

Konferencija se održava online 24. listopada 2020. godine.

Detaljne informacije možete pronaći na Facebook eventu Konferencije.