Digital art i net art široki su pojmovi, a podrazumijevaju glitch art, VR art, data bending, algorithmic art, AI art i mnoge druge podvrste. Mnogi čitatelji se ne snalaze u širokom opsegu tih pojmova, osobito jer je riječ o spoju tehnologije i umjetnosti na koje se i danas često gleda kao na pojmove s različitih krajeva društvenog spektra. Možeš li nam ukratko objasniti o čemu je riječ?

Osobno smatram da se velik spektar digitalne umjetnosti još uvijek promatra kroz prizmu klasičnih umjetnosti - od umjetničkog djela uz intrinzični semantički značaj - očekuju se unikatnost i materijalnost (a tržište, gdje postoji, najčešće zahtijeva i komodifikaciju) te određena primjena, dok su sami potencijali i "magija" digitalne umjetnosti ipak pretežito u domeni informacije - kojoj je svrha da u informacijskim i kulturnim sustavima propituje samu sebe, da bude aktivna i slobodna, modularna i distribuirana, kontinuirano nadograđivana i mijenjana. U tom smislu, digitalna umjetnost, neovisno o specifičnosti pojedinog medija i stilskog izričaja, skup je objekata i koncepata koji su omogućeni elektroničkim sustavima, i ne bi mogli biti realizirani posredstvom drugog sustava (npr. digitalna ilustracija nekada bi ipak mogla biti ostvarena u klasičnijem mediju, dok bi interaktivna podatkovna i generativna instalacija ipak bez računala bila nemoguć pothvat).

Same podvrste digitalne umjetnosti kontinuirano nastaju i razvijaju se, a neke od njih mogle bi biti:

“… računalna umjetnost / računalna glazba / kibernetička umjetnost / digitalna ilustracija / digitalno slikarstvo / digitalna fotografija / digitalna poezija / dinamičko slikarstvo / elektronička glazba / generativno oblikovanje / umjetnost fraktala / glitch umjetnost / generativna umjetnost / generativna glazba / interaktivna umjetnost / virtualna stvarnost / pokretna slika / vizualizacije glazbe / fotografske manipulacije / pixel-art / render-art / softverska umjetnost / sistemska umjetnost / teksture / tradigitalna umjetnost …” i sve njihove kombinacije. (prijevod prema neekstenzivnom popisu objavljenom pri bijenalu digitalne umjetnosti " The Wrong", 2015./16.)

Uz svoju tehnološku osnovicu, digitalna umjetnost ima priliku usvojiti još dva bitna aspekta recentnog digitalnog ekosustava računalne kulture - produkcijsku podršku (pri koncipiranju ili kreaciji projekta, što odgađa nužnost prodaje i/ili komercijalizacije djela) i permisivno licenciranje (koje umjetnost pomaže izmaknuti iz domene "potrošačkog dobra" u domenu "proizvodnog dobra", a što čitavim generacijama autora/ica u području kulture pomaže pri produkciji, distribuciji i općenitom reinterpretacijskom djelovanju - iznimno bitnom kod npr. hipermedijske i glitch umjetnosti).

Digital art sastoji se od kreativnog pristupa tehnologiji, istraživanju medija kroz manipulaciju postojećeg sadržaja (fotografija, video, gif, tekst,...), ali i simulacije i stvaranje novih sadržaja. Net art s druge strane istražuje prostor weba. Obje grane djeluju na jako širokom prostoru, a mogu rezultirati kolaboracijama i web galerijama. Koje su prednosti takvih praksi u odnosu na tradicionalnu umjetnost u galerijama i muzejima?

Čini mi se da je za digitalne prakse iznimno bitna njihova distribuiranost, modularnost te određeni stupanj multidisciplinarnosti (ili čak transdisciplinarnosti) pri produkciji, koji autoru/ici mogu pomoći razumjeti kontekst djela, a koji pak mogu utjecati i na samo djelo i tako ga smjestiti u domenu najrecentnijih kritika trenutnih sustava. Iz moje perspektive - najveće prednosti i mane digitalnih praksi su njihova multimedijska i nomadska priroda, koje mogu olakšati ili otežati prekarnost, ovisno o tome gdje pronađu svoje mjesto. U svakome slučaju digitalne umjetničke prakse i stvaralaštvo se, kao materijalna informacija (istovremeno i znanje i djelo) - lako dijele i njihova snaga je upravo u mnogostrukosti jednog te istog digitalnog objekta, što smatram da potencijalno uzurpira klasične galerijske i muzejske koncepcije koje su tradicionalno otvorene unikatima i/ili limitiranim multiplama.

Digitalna umjetnost je Enfant terrible umjetničkog svijeta; lako prikazuje ono što popularni sustavi drže nevidljivim i svojom gerilskom prirodom (te relativno velikom autonomijom) može manifestirati sve naše recentne tehnofobije i tehnofetišizme. U procesu svoje materijalizacije takvi umjetnički oblici najčešće će transparentno referirati svoje izvore i utjecaje i time potencijalno potaknuti svijest o snazi kolektivizma i prokronizmu digitalnog ekosustava, zajedničkim odgovornostima i zajedničkim dobrima; pokrenut će diskusiju o vlasničkoj kulturi, autorskim pravima te čitavoj širini recentnih i formativnih sistemskih paradigmi. Sve te, trenutno relevantne teme uslijed odabira medija - najčešće neće biti zarobljene u materijalnom objektu kojeg je lako kategorizirati i komodificirati, već u informacijskom objektu i znanju koje je cilj široko distribuirati.

Format© je projekt koji nije nužno vezan uz fizički prostor (izuzev suradnji s AKC Medikom, KA-MATRIX, Filmaktivom…), dok Hacklab01 svoje sjedište ima u AKC Medika. Kao voditeljica, uz Vedrana Gligu, organizirala si puno edukacijskih programa i izložbi u sklopu AKC Medike. Što možeš izdvojiti kao prednost korištenja fizičkog prostora kao mjesta za izražavanje i učenje?

FC i HL01 vrlo često surađuju i međusobno se nadopunjavaju na umjetničkoj i tehničkoj programskoj razini. Pokušavamo u kontinuitetu raznovrsnim događanjima poticati razmjenu znanja, horizontalno učenje i kritičko razumijevanje hardvera u odnosu na softver; u odnosu na medij; u odnosu na sadržaj. Svakako pri organiziranju edukacija, izlaganja i izložbi - fizička neposrednost dvaju suradnika predstavlja prednost, kako bi se uz kodificirano znanje razmijenilo i iskustvo koje bi bilo teško prenijeti npr. internetom. Fizički prostor pri učenju i svladavanju tehnološki utemeljenih koncepata pruža priliku aktivne razmjene i otvara mogućnost nadgradnje samog događanja od strane polaznika radionice ili posjetitelja umjetničkog izlaganja. Prikazivanje digitalne umjetnosti u fizičkom prostoru (iako bi mogla biti, i često jest, prikazana isključivo online) tako postaje nekom vrstom "izlike" za organiziranje participativnih formata i okupljanje ljudi koji se inače možda nikada ne bi susreli AFK (npr. različitih profesija - programera, pjesnika, umjetnika, ... te ljudi s različitih lokacija svijeta). Preferiramo da događanja koja organiziramo budu pristupačna, izazovna a neposredna - bez mnogo formalnosti, no s mnogo diskurzivnih i iskustvenih prilika, bez obzira na prethodna individualna umjetnička i/ili tehnička iskustva. Osobno smatram da je digitalna kreacija tema koja ne bi trebala biti hermetično zadržana isključivo u institucionalnoj sferi i da pruža priliku za dijalog relevantan čitavim zajednicama (čijeg života je digitalna kultura dio).

Trenutno je otvoreno nekoliko poziva na sudjelovanje u organizaciji Format©-a, primjerice Pivilion koji je baziran na darknetu te Fu:bar čija se realizacija odvija u fizičkom prostoru AKC Medike. Koje prednosti pruža Pivilion, a koje Fu:bar s obzirom na njihovu krajnju realizaciju?

Trenutno imamo već 5 aktualnih poziva za sudjelovanje u našim programskim podrškama za produkciju. Radi se o programima OC - pozivu za digitalnu produkciju i/ili digitalno arhiviranje, 2 Fubar Glitch Art otvorena poziva (za festivalski prisustveni i izložbeni program), free_art_-_glitch karlovačkoj rezidenciji, Pivilion distribuiranoj hrvatskoj darknet art mreži. (Uz tih 5 poziva još dva su u pripremi.)

Pivilion ima višestruk identitet - prvenstveno je unificiran skup mrežnih sustava koji dopuštaju decentralizaciju internetskog sadržaja, usto je i hipermedijska galerija, zatim i darknet jedinica, te dugoročan open ended umjetnički eksperiment i naposljetku i kulturni produkcijski projekt. Pivilion nam dopušta propitkivanje interneta kao fizičke, iznimno materijalne infrastrukture te poziciju umjetnika/ce (i kulturnih radnika/ca) u dobu u kojemu nas korporativni algoritmi podučavaju nerazumijevanju svojom (prisilnom) jednostavnošću, kvantifikacijama i profitno-orijentiranom algoritamskom cenzurom. Izgradnja Pivilion sustava i svake pojedine galerije upravo namjerno nije automatizirano, a kako bi svaki umjetnik/ca mogao/la iskusiti postavljanje servera na vlastitom hardveru; kako bismo mogli promisliti političnost i etičnost optimizacije medijskih datoteka te kako bismo po postavljanju - bili primorani promisliti što digitalna umjetnost znači našim zajednicama, a bez algoritama na kojima se bazira recentna tehnosfera i koji kuriraju naša iskustva i percepciju.

Za pristup Pivilionu potrebno je koristiti Raspberry Pi kao vlastiti server za postavljanje multimedijskog sadržaja, a koji se potom može pregledati putem Tor preglednika ili putem lokalne mreže. Svi sudionici na taj način upoznaju nove medije i istraživački pristupaju projektu. Misliš li da je multidisciplinarnost nužna za istraživanje i pomicanje granica izražavanja, pa i rušenja definiranih normi prostora?

Smatram da autori/ce (ne nužno samo umjetnici/e) razumijevanjem sustava na kojemu temelje svoj rad - mogu intenzivirati svoje stvaralaštvo i društveni utjecaj istog. Pod tim ne mislim da bi npr. svaka korekcija boje u uređivaču fotografija trebala biti komplicirana i urađena "iz nule", već na to da recentna digitalna umjetnost svoje postojanje temelji na komunikacijskom modelu koji se u snažnom korporativnom i profitnom mrežnom okruženju trudi biti nevidljivim, a uvelike utječe na transnacionalnu kulturnu produkciju (npr. cenzuriranjem "neprikladnog" umjetničkog sadržaja). Utoliko, multidisciplinarnost pri produkciji mrežnog sadržaja mnogo pomaže razumijevanju polja te naposljetku i relevantnosti i metodološkoj dosljednosti djela. Zadaću umjetnika/ca u tom (pa i drugim područjima) ne vidim kao jednostranu perpetuaciju korporativnih optimizirajućih modela ili kao estetičnu konzervaciju niza recentnih problema, već kao njihovu refleksiju, kritiku i stvaranje pluralnih alternativa. Osobno mi je (po inicijalnom kiparskom obrazovanju) mnogo pomoglo razumijevanje digitalnog ekosustava, koje mi je otvorilo potpuno nova područja fascinacije, začudnosti no i svijest o relevantnosti raznih modela kontemplacije, etičke produkcije i distribucije novomedijskih umjetničkih djela.

Oba sredstva (Raspberry Pi i Tor) koriste se s ciljem decentralizacije umjetničke scene, odnosno kreiranja jednog neutralnog prostora u kojem nema ''hijerarhije'' među umjetnicima. Takav postav otvara nebrojene mogućnosti za kolaboracije i nove načine definiranja umjetničkog prostora. Što još možeš izdvojiti kao prednosti kreiranja jednog vrijednosno neutralnog i izražajno otvorenog prostora kao što je Pivilion, ili općenito darknet?

Pivilion sustav i postavljanje vlastitog servera pružaju mogućnost (barem privremene) autonomije. U ozbiljnom naslijeđu militarističkih agendi u inicijalnoj institucionalnoj infrastrukturi darkneta - namjerno nepostojanje korporativnih/profitnih/optimizirajućih algoritama u tehničkom sustavu dark web-a omogućava svima da postanu ravnopravnim autori/ca/ma na darknetu - da prikažu što žele prikazati u zajednici s kojom žele komunicirati temeljem recentne tehnologije, a prema kompleksnijem društvenom ključu koji može nadići perpetuaciju unificiranih interesnih sfera ("bubbles" odn. "echo chambers"). Ta sloboda je danas češće iskorištena za ilegalne i agresivne sadržaje (pa tako i za komercijalnu distribuciju raznih destruktivnih sadržaja - oružja, virusa, ilegalne pornografije, ...), no i za društveno iznimno bitan aktivizam, dok ju umjetnici/e najčešće ne biraju upravo jer smo kondicionirani i formirani "uspješnim" algoritmima i gratifikacijskim kvantifikacijama brzog pregleda sadržaja. Darknet je potencijalno loš i potencijalno dobar - ovisno o sadržaju kojim ga okupiramo i načinu na koji ga gradimo.
Postavljanje umjetničke web stranice na darknet suludo je de-optimizirajuće (jer zahtijeva tehničko znanje i brigu), i upravo je zato relevantno za razumijevanje trenutnih digitalnih informacijskih sustava i regulativa koje nastaju u našem vremenu. Pivilionom pokušavamo propitati upravo društvenu osjetljivost i volju za angažmanom, razne koncepcije kvalitete digitalne materije te važnost zajednica u dobu digitalne distribucije.

Za kraj, možeš li izdvojiti početničke programe za čitatelje koji žele početi istraživati dosege digitalne umjetnosti, odakle krenuti?

Svakako bih inicijalno preporučila instalaciju GNU/Linux sustava i svih njegovih pripadajućih kreativnih softvera. :) Ne smatram da sami operativni sustavi ili permisivne licence samostalno nose magična oslobađajuća sredstva, već smatram da otvoreni sustavi nude veću slobodu, odgovornost i otvaraju mogućnost preciznijem razumijevanju raznovrsnih suradnji i/ili sukoba koji se događaju u našim uređajima i u širem digitalnom ekosustavu kolektivnih konsenzusa. Linux nije vlasnički sustav, već slobodan operativni sustav otvorenog koda, što smatram bitnom vrijednošću koju je moguće translatirati u umjetničko stvaralaštvo, u kojemu unatoč širokoj rasprostranjenosti slobodnih digitalnih sustava i sadržaja još uvijek prevladava vlasnička kultura. (Ne razumijem zašto umjetničke akademije i hrvatske institucije podučavaju skupe vlasničke softvere ondje gdje bi produkcijski sustav trebao zrcaliti etičko promišljanje i samoodrživost djelovanja.)

Potom, preporučila bih korištenje uređivača koda prema individualnoj preferenci (a u svrhu eksperimentiranja u području glitch umjetnosti i net umjetnosti); Processing za stvaranje i reinterpretaciju digitalne i interaktivne umjetnosti koja zahtijeva veći stupanj kontrole, te naposljetku i terminalsko sučelje s čitavim spletom sistemskog, kreativnog pa čak i umjetničkog softvera kojime umjetnost koncipirate, strukturirate i pišete, umjesto da ju vizualno oblikujete. Zabavno je, zanimljivo, dugotrajno i naporno naučiti sve alternative popularnom stvaralaštvu, no iznimno je poticajno i prekarnom umjetniku/ci dugoročno korisno.

………………………………………….

…………………………………..

……………………….

………….

Dina Karadžić završila je kiparstvo na ALU u Zagrebu 2012. godine. Od 2014. godine je umjetnička direktorica organizacije Format©, te aktivno djeluje na području vizualne/digitalne/internet umjetnosti. Radila je stop motion animaciju i dizajn likova, a trenutno je zaposlena u ACC Attack NGO kao projektni asistent, te je web-based član Akademie Schloss Solitude. Kontinuirano kustosira izložbe/produkcije/diskurzivne digitalne kolaborativne kulturne programe Inquiry Inc.-a, /fu:bar-a/ glitch art festival/ Hrvatskog odsjeka The Wrong-a (Biennalea digitalne umjetnosti) / Free_art_-_source izložbi...