Francisca Rocha Gonçalves portugalska je umjetnica koja u sklopu rezidencije u Jelsi na Hvaru sudjeluje u kampanji naziva UGASI I SLUŠAJ (#switchoffandlisten), nastaloj u produkciji kreativne agencije LAB852. Riječ je o projektu osmišljenom u okviru europske platforme za kulturu Magic Carpets. U prvom dijelu kampanje, koji se odvio od 6. do 12. kolovoza, zainteresirani Jelšani i njihovi gosti sudjelovali su u radionicama slušanja hvarskog podmorja organiziranih u suradnji s lokalnim udrugama, a Francisca je za Kulturflux opisala vlastiti doživljaj radionica i suradnje s polaznicima te najavila završne manifestacije koje će javnosti biti predstavljene krajem tjedna.
Prva polovica projekta je završena i radionice slušanja podmorja za djecu i odrasle privedene su kraju. Kakav je bio profil zainteresiranih polaznika i kakve su utiske njima, ali i tebi, ostavili zvukovi inače skriveni pod morskom površinom?
Bilo je zaista predivno. Posebno me veseli to što su sva mjesta na radionicama bila brzo popunjena, a čak ih nije niti bilo dovoljno za sve zainteresirane što pokazuje da je zanimanje ljudi za neka nova iskustva povezivanja s prirodom poprilično velik. Bilo mi je jako zanimljivo vidjeti kakvi su se sve ljudi prijavili, a iako je društvo bilo šaroliko, svi su na neki način bili povezani sličnim interesom za more, ekologiju ili pak umjetničko izražavanje. Bilo je tu lokalnog stanovništva, Hrvata iz drugih krajeva zemlje koji su u Jelsi na odmoru, ali i turista iz drugih dijelova svijeta. Svaki naš izlet brodom na kojeg bismo odlazili bio je poseban i drugačiji, a najljepše mi je bilo dobiti povratnu informaciju od polaznika sad kad je prvi dio projekta zaključen. Ono što ih je najviše oduševilo je činjenica koliko je more zapravo glasno, o čemu nikad prije nisu ni razmišljali, i mislim da su sada ostvarili zaista veliku i moćnu novu povezanost s njim upravo zahvaljujući izravnom izlaganju podmorskom zvuku. Na izletima su također nastali i brojni divni zapisi jer smo sve njih zamolili da na papiru opisuju ono što bi u slušalicama čuli, a kasnije smo o tome i razgovarali, što mi je dalo ideju da bi se ovakvi izleti mogli nastaviti organizirati i u budućnosti kao nekakav novi, ekološki prihvatljiviji oblik turističkog razgledavanja i stvaranja doživljaja o mjestu.
Središnji dio radionica bio je isplovljavanje brodovima iz Jelse ili Vrboske i slušanje podmorja uz pomoć hidrofona. Kako su vaši izleti bili koncipirani i kakve ste zvučne specifičnosti doživjeli pažljivim slušanjem?
Izlete smo započinjali svakog dana u popodnevnim satima okupljajući se u Jelsi, a ponekad nam je i polazišna točka bila Vrboska gdje smo razgledavali Ribarski muzej i saznali ponešto o njegovoj povijesti i građi. Tada bih polaznicima pojasnila čime ćemo se na moru baviti, kakvi su načini komuniciranja morskog sustava i tako ih pripremila na zvukove kojima će biti izloženi. U suradnji s udrugom Lantina imali smo na raspolaganju dva broda kojima bismo isplovljavali, a kada bismo stigli na predviđenu lokaciju, uranjala bih hidrofone pod brod i slušali bismo more te pratili vizualni prikaz frekvencija zvukova koje slušamo. Nakon nekog vremena počeli bismo namjerno proizvoditi antropogenu buku, neke vanjske zvukove poput paljenja i gašenja brodskog motora, kako bismo uočili razliku i novu atmosferu koju takve vibracije uzrokuju. Razgovarali smo i o načinu odabira lokacija jer smo imali u vidu bioraznolikost staništa u koje dolazimo pa smo često znali čuti i detalje poput pucketanja kliješta velikog broja škampa koji tamo obitavaju. Ogromna je razlika slušati takve zvukove dok je pored vas upaljen motor ili za vrijeme potpune tišine. Po povratku uz obalu, lokalni ribari su nam demonstrirali i starinski način lova ribe posebnim alatom, a riječ je o drvenom štapu za čiji je kraj pričvršćen kameni blok kojim ribari udaraju o morsko dno i na takav način tjeraju ribu u mrežu. Zvuk koji se tim pokretima proizvodi i kojeg smo također osluškivali putem hidrofona bio je još jedna zanimljiva tema za kasniji razgovor jer smo tako zapravo dobili senzaciju straha kakvu ribe imaju za vrijeme sličnih aktivnosti.
Dio polaznika radionice činilo je lokalno stanovništvo koje je moru izloženo cijeloga života, ali svejedno njegove zvukove nije imalo priliku doživjeti na ovako izravan i detaljan način. Postoji li nešto što ih je posebno iznenadilo ili pak ostavilo na njih najsnažniji dojam?
Svi su bili jako znatiželjni i većina ih nije niti imala ideju o tome što bi mogli čuti, iako se neki od njih se čak bave i ronjenjem i zapravo provode u moru puno vremena, ali čak ni tad nije bilo moguće zvuk doživjeti ovako direktno. Priznali su i da na to nisu nikad do sad previše obraćali pažnju ili shvaćali slušanje mora kao zasebnu aktivnost. Najzanimljivija su im bila iskustva proizvedene antropogene buke i svojevrsnih zvučnih smetnji koje čovjek unosi u podmorje, a jedan polaznik opisao je taj doživljaj kao da sjedite u svojoj dnevnoj sobi i odjednom čujete nezamislivu galamu koja vas zaglušuje, a ne znate odakle dolazi ni kada će prestati, što je vrlo uznemirujuće. To je i bila jedna od mojih glavnih ideja, otvoriti uši ljudima da postanu svjesni problema zvučnog zagađenja čime je podmorje posebno pogođeno.
Cijeli projekt ostvaruje se u suradnji s brojnim lokalnim udrugama i kulturnim ustanovama. Kakvo je za tebe cjelokupno umjetničko iskustvo boravka u Jelsi i rada na projektu u maloj otočnoj sredini? Jesi li stigla istražiti kakva je općenito ekološka slika mjesta, kako na nju utječe turizam i koliko su Jelšani aktivni po pitanju zelene politike? Što ovakve radionice donose otoku kada je riječ o podizanju ekološke svijesti?
Karmen iz Lab-a 852 ostvarila je sve kontakte i suradnje koje su se realizirale na divan način. Surađivali smo s udrugom Lantina čijim smo brodovima isplovljavali, veslačkim klubom, organizirali smo i kušanje lokalnih vina, razgledavanje Ribarskog muzeja, knjižnice i muzeja Jelse… Sve te suradnje jako su doprinijele tome da projekt bude zaista ostvaren kao velika suradnja čitave zajednice, a upravo takve će biti i završne manifestacije koje će se održati nadolazećeg vikenda. Što se tiče ekološke politike Jelse, ovo mjesto okrenuto je prvenstveno ribolovu i turizmu, zbog čega je promet koji se svakodnevno odvija na moru jako intenzivan, čak i ove godine kada je turista zbog pandemije manje. Razmišljala sam o tome kako bi bilo zanimljivo kada bi ljudi kroz ovakve aktivnosti počeli prepoznavati određena mjesta u moru koja su osjetljivija ili, primjerice, važna za razmnožavanje životinja i nekih drugih njihovih kretanja, možda bi takva saznanja mogla utjecati na oblikovanje novih pravila plovidbe i sidrenja brodova i trajekata te regulaciju pomorskog prometa općenito. Jasno mi je da takav cilj nije lako ostvariti, ali mislim da su ovakvi projekti dobar početak. Voljela bih i kada bi ljudi bili svjesniji važnosti interdisciplinarnog pristupa ekologiji jer je sve u prirodi povezano. Ne govorim samo o zvučnom zagađenju kojim se ja direktno bavim, već o zagađenju općenito. Važno je da ljudi vode više brigu o korištenju prirodnih biorazgradivih materijala jer sve što svakog dana upotrebljavamo i bacamo na neki način na kraju završi u moru, a more će nam to isto jednom vratiti natrag. Moj glavni cilj je problem zvučnog zagađenja učiniti vidljivijim jer ljudi često nisu svjesni onoga što ne vide. Kada prolazite uz obalu i vidite plastičnu bocu, svjesni ste prisutnosti zagađenja i nečeg što tom prostoru ne pripada, možete taj otpad i pokupiti i odložiti na prikladno mjesto, ali zvuk je nešto na što niti ne obraćamo pažnju i samim time ne razumijemo koliko takvo zagađenje može donijeti štete. Ljudima generalno nedostaje povezanost s prirodom zbog posla, tehnologije i sličnog i jednostavno se isključe. Nisu niti svjesni koliko ih zvukova okružuje jer nemaju vremena aktivno slušati prirodu što je jako važno za povezivanje s njom za nas kao ljudska bića. Ovdje na Hvaru dobila sam dojam da turisti previše konzumiraju buku na brodovima, glasnim zabavama, svatko na svom brodu pušta svoju glazbu i tada nastaje zvučni kaos. Čini se da je prirodni dio ovog lijepog mjesta gotovo u potpunosti zanemaren.
Koje dugoročne rezultate ovakva iskustva donose polaznicima i kako su na sve zajedno reagirala djeca koja će jednog dana možda biti i glavni nosioci promjena odnosa prema zvučnom zagađenju?
Upravo tako, zato mi je drago da smo i njih uspjeli privući da se uključe i slušaju. Kod djece mi je najljepše vidjeti kada uspijemo postići njihovu potpunu koncentraciju i fokus. Njihova mašta i kreacija donijela je jako zanimljivu povratnu informaciju kroz crteže doživljenih zvukova i razgovor o svemu što su čuli. Ono što smo im pokušali prenijeti je ideja o slušanju kao aktivnosti i zvuku kao skupu vibracija. Neki od njih će sigurno doći kući i roditeljima prenijeti svoja iskustva i možda ih potaknuti na slična razmišljanja o slušanju mora. Bilo je zanimljivo vidjeti njihove iskrene i pomalo ljutite reakcije kada bi slušali i koncentrirali se, a u tom trenutku bi se pojavio neki gliser i stvorio buku koja bi im zasmetala u pažljivom osluškivanju. Nadam se da će ovo iskustvo možda potaknuti neke nove slušače i podignuti pokoji novi glas na strani borbe protiv zvučnog zagađenja. Kod odraslih je podizanje svijesti bio najveći cilj za kojeg vjerujem da smo ga uspjeli ostvariti, kao i stvoriti input za umjetničku instalaciju koja nas čeka. Polaznici su bili jako zainteresirani za slične buduće projekte vezane uz more i istraživanja pa smo razmijenili e-mail adrese kako bih ih mogla o njima obavijestiti i osjećam da smo zaista stvorili malu zajednicu koja će na drugačiji način pristupati moru i pomnije ga slušati.
Proteklih nekoliko dana radila si na analizi snimljenog materijala i produkciji završne umjetničke instalacije koja će biti predstavljena od 20. do 22. kolovoza. Imaš li već ideju o konceptu djela i čime ćeš se voditi pri njegovom oblikovanju?
U vremenu nakon završetka radionica proučavala sam prikupljene sirove zvučne zapise u koje ću uklopiti i neke obrađene zvukove jer me posebice zanima pitanje buke, zvučnih smetnji i anomalija. Također ćemo stvoriti i svojevrsnu arhivu sirovih zvukova kako bi u budućnosti neki novi slušači mogli iskoristiti naše snimke kao referencu za usporedbu biološkog razvoja određenih lokacija koje možda posluže i u područjima znanstvenih istraživanja. U nadolazećim danima pomnije ću sve preslušati i možda pokušati identificirati neke zvukove koje nikad prije nisam čula. Instalacija će biti koncipirana prvenstveno kao zajednički produkt cijele zajednice, a osim navedenih zvukova, sadržavat će i prikupljene zapise polaznika, dječje crteže nastale na radionicama, odabrane tekstove pronađene u jelšanskoj knjižnici, kao i radove drugih umjetnika. Posebno me veseli i što će udruga Lantina sudjelovati sa svojim brodovima te u četvrtak kao dio geste za zatvaranje programa izvesti svojevrsni performans na moru. Završna kompozicija će na kraju vjerojatno u fokusu imati vibraciju i smetnju i prikazati svojevrstan kontrast između utopijskog i distopijskog zvučnog krajolika podmorja. Uvijek kroz svoj rad nastojim prenijeti neku poruku, a moja središnja ideja i kroz ove instalacije bit će pokrenuti razgovor o zvučnom zagađenju i učiniti ga vidljivim što je više moguće.
Izvor fotografija: LAB852
