Posljednjih dana, od 5. do 12. svibnja, praznim prostorima Ilice kola kreativna energija. Naime, projekt Readymade Ilica pod idejnim vodstvom dekana Akademije likovnih umjetnosti, Aleksandra Battiste Ilića, okupio je niz udruga, samostalnih umjetnika i studenata koji svojim kulturnoumjetničkim djelovanjem pokušavaju riješiti društvene probleme revitalizacije same ulice i njenih praznih prostora. Kroz ovaj petogodišnji projekt njegovi će sudionici, u sinergiji sa stanovnicima Ilice, aktiviranjem kreativne i kulturne industrije ukazati na aktivnu ulogu kulture u oblikovanju života i izgradnji identiteta lokalne zajednice. Gotovo cijela dužina Ilice je aktivirana u projekt, od početka Frankopanske ulice, preko Britanskog trga, pa sve do Trga Franje Tuđmana. Na samom početku ove rute, u prostoru garaže u prolazu Ilice 37, već danima se radi i stvara. Razgovarali smo s Marijom Kamber iz udruge Kružok koja je zaposjela tu garažu i namjerila ju transformirati u pop-up galeriju ArtGaražu Kamba, koja će svoje svečano otvorenje imati 11. svibnja 2017. u 18 sati.

Kako je krenulo sudjelovanje u projektu, otkud ideja?

Ja sam odrasla u ovom prolazu i ovi prostori su uvijek zjapili prazni. Uvijek je bilo nekoliko obrtnika, poput tapetara, optičara i postolara, no s vremenom se to pozatvaralo. Moj otac je pokušavao dobiti dozvolu za jedan prostor, i eto na kraju nam je grad dao da ga koristimo. Zato će se galerija i zvati Kamba, jer mog oca zovu tako. Inicijativu smo pokrenule moja sestra Nataša Raus i ja. Ona radi u gradskom uredu za kulturu, a ja radim u Klovićevim dvorima kao muzejski pedagog i uvijek smo nekako težile nekakvom kreativnom projektu i transformaciji tog prostora. Tako smo osnovale udrugu Kružok, to je bio neki logični slijed. Mi ovo već godinama planiramo pokrenuti i Readymade Ilica se izvrsno uklopila u neku našu koncepciju onoga što smo mi htjele napraviti od te garaže.

O kakvom se prostoru radi?

Prostor je mali, vidi se da je garaža, ali svi ovi prostori imaju jako puno potencijala za nešto, samo ako se uzurpiraju na neki način. To je 16-ak kvadratnih metara, što je dovoljno. Nije klasična garaža već ima ciglane zidove premazane masnom bijelom bojom, slično kao galerija SC, samo je zasad derutnije. Ima kosi strop, brodski pod na stropu, grede otvorene. Zapravo je jako lijepo obzirom na to da je garaža.

Tko će sudjelovati u ovom projektu?

Planiramo uključiti obrtnike iz prolaza, da nam doniraju materijale s kojima bismo radili readymade skulpture i kako bi se osjetili pozvanima sudjelovati u prenamjeni prostora. Uključila sam i doktorante i studente s Jabukovca, da bude što više ljudi i da u tjedan dana rada ne bude sve koncentrirano u jednom trenutku.

Kako će izgledati tijek projekta i otvaranje izložbe?

Naziv našeg ovogodišnjeg projekta je Galerija u nastajanju. Tih tjedan dana intervenirat ćemo u prostor garaže. Naš je cilj proširiti se i na druge prostore, preobraziti ih što više. Ako imamo početak u jednom prostoru, puno ćemo ih lakše dobiti. Cilj je dobiti kulturni forum, ali polako. Svi se nadaju da Readymade Ilica neće trajati samo pet godina, nego i više. Bilo bi odlično kad bi se takvi prostori, poput platoa Gradec i Strossmayerovog šetališta koji su donedavno bili prazni, obogatili novim sadržajima. Bilo bi sjajno i da niže, u središtu grada, postoje mali prostori kulture koji nisu nužno uštogljene galerije, nego živo tkivo grada. Ljudi žive tamo, parkiraju se, odu popit pivo ispred svog radnog mjesta. Galerija u nastajanju okuplja 15-ak studenata akademije likovnih umjetnosti i ispred ćemo raditi skulpture od smeća, slike, reljefe, sve i svašta. Ljudi koji dođu moći će se pridružiti. Interaktivno je, nije zatvoren sustav. Imat ćemo i alata i materijala, naučit ćemo ljude, ako žele, raditi s bušilicom… Cilj nam je da to ne bude uštogljeno, nego nešto ljudski za ljude, a vezano je uz kulturu, uz umjetnost. Moći će se vidjeti i radovi tih umjetnika koji će raditi, oni će donijeti neke svoje stvari. Imamo ljude koji rade apstrakciju, realizam, readymade, instalacije, kiparske radove, grafike… Predzadnji dan projekta Readymade Ilicaće biti dan otvorenja, budući je galerija u nastajanju. Prvi dan će biti garaža, a predzadnji i zadnji dan, 11. i 12. svibnja ona postaje galerija. 

Što namjeravate postići djelovanjem u ovom projektu?

Jedini definitivni cilj je prenamjena prostora i da je ta prenamjena vidljiva posjetiteljima readymade radionice. Ostale akcije ćemo raditi usput. Bit je da ljudi dođu unutra i vide da je ispred stol, da se unutra radi i da se intervenira u prostor koji polako iz garaže postaje galerija. Galerija bi onda, nakon što Readymade Ilica završi, postala pop-up galerija koja bi radila povremeno, koncentrirana na ambijentalne radove, instalacije, eventulno performanse. Budući da je mala, nema smisla praviti se da je ta galerija klasična galerija na koju se mogu vješati neki radovi na zidove. Zanimljivije bi bilo da na to gledamo kao na neko okno na koje se gleda u kontekstu prostora koji je okolo. Prostor koji je derutan, koji je pseudoarhitektura, koji je neiskorišten, zapušten, i onda puf! Postaje nekakva galerija, kao prostor za mlade umjetnike, čega zaista nikad nema dovoljno. Ove godine će to biti bazirano više na procesu negoli na finalnom produktu. Osnovna ideja projekta je kulturno povezivanje mjesta koja već i postoje i Ilice, ali i onih koje su napustili obrtnici jer obrti svake godine sve više odumiru i nestaju. Zapravo na ovom potezu se vidi jako puno praznih izloga, praznih prostora koji propadaju. U zadnje vrijeme ima projekata na advent koji ih oživljavaju i mislim da je to jako dobro. Obzirom da će ovaj projekt trajati idućih pet godina, ljudi će se naviknuti da će jednom godišnje biti svega i svačega po gradu, još ako funkcionira po principu pop-upa to bi moglo biti stvarno jako dobro za oživljavanje tog poteza od Britanca pa sve do Keglića. Jako nam je bitno da se ljudi uključe i da sve bude jako interaktivno.

Koji su planovi za iduću godinu?

Plan je dodatno se povezati s obrtnicima, srediti malo njihove obrte na neki način. Intervenirati u njihov prostor pod službom njihovog obrta. Posjetitelji bi tako došli vidjeti galeriju, ali bi vidjeli i obrte. Mislim da su ljudi otvoreni, zainteresirani, žele raditi i sudjelovati u tim stvarima, samo što tih stvari baš i nema. Ljepota projekta je što se zaista svatko može uključiti u njegov program i da na taj način sve izađe iz nekih kuloara i postane pristupačno svakome.