U studiju Moderne galerije ‘Josip Račić’ u tijeku je već četvrta zaredom godišnja izložba članova sekcije za fotografiju ULUPUH-a pod nazivom Voda 2016. Trideset osam članova sekcije izložilo je radove kojima prikazuju vodu, koju svaki umjetnik doživljava na vlastiti način.
Velik je raspon tema koje umjetnici pokrivaju svojim radovima, kao i formi kojima izražavaju svoje viđenje vode. Većina umjetnika inspiraciju za prikazivanje vode pronašla je u krajoliku pa su tako izložene fotografije jezera, rijeka ili mora čije su razlike u koloritu vidljive na fotografijama u boji. Nijanse vode se, ovisno o onome što je prikazano, kreću od gotovo posve prozirne, preko bistro plave, pa sve do zelene boje, dajući nam uvid i u utjecaj okolne vegetacije na vodu.
Maja Strgar Kurečić, Foz do duoro (ljubaznošću ULUPUH-a)
Suodnosom biljaka i vode bavi se Zvonimir Zagoda, dok se Saša Kosanović i Ratko Mavar svojim prikazima ljudi koji plivaju bave prepuštanjem čovjeka vodi i ljudskim povjerenjem u prirodu. Saša Četković, Robert Matić i Višnja Serdar izložili su fotografije na kojima je naglasak na brodovima i čamcima na moru. Ove fotografije svjedoče o svojevrsnoj izoliranosti i otuđenju ljudi koji plove, o neizvjesnosti mora za koje nikada ne možemo sa sigurnošću znati hoće li biti mirno ili ne, ali i o neophodnosti vode za, na primjer, ribare koji od nje žive.
Ivica Kiš, Vodofotografija (ljubaznošću ULUPUH-a)
Tomislav Marić, Makedonija, Ohrid (ljubaznošću ULUPUH-a)
Fotografija Blurred Beach 3 Zvonimira Tanockija na kojoj se vidi mol i brod s ljudima u daljini može nas potaknuti da se zapita koliko blizu nam se nekada čini obala, a koliko daleko ona zapravo može biti u slučaju opasnosti na moru. Zanimljivo je i Izazivanje morapredsjednika sekcije Luke Mjede, koji je na četiri fotografije uhvatio fascinaciju dječaka koji se istovremeno divi valovima koji udaraju o mol, ali se i boji opasnosti koje oni donose. Neophodnošću vode u životu bavi se Siniša Sunara fotografijom Istraživač na kojoj je prikazan dječak kojemu voda iz pipe služi kao osvježenje na vrući ljetni dan. Sličan motiv poslužio je i Vladimiru Šimuniću za fotografiju Tuš na kojoj suprotstavlja morsku vodu i vodu iz tuša koji je postavljen na obali plaže, a koji se nekad može shvatiti i kao višak s obzirom na neograničene količine vode koje nam more nudi za osvježenje od vrućina.
Smirenoj atmosferi suprotstavljaju se radovi Maje Strgar Kurečić i Tomislava Marića koji prikazuju oluju na moru. Dramatičnost oluje dodatno se naglašava time što su fotografije crnobijele, ali i oblacima koji se gotovo zastrašujuće uzdižu nad pučinom. Donedavna prisutnost čovjeka kraj vode vidljiva je na djelima Tomislava Rastića i Mare Bratoš koji prikazuju napuštene objekte na obali rijeke i ručnik na obali mora. Njihove fotografije otvaraju i pitanje turističke sezone i utjecaja koji velik broj posjetitelja ima na plaže, more i rijeke koji iza njih često ostaju uništeni. Jedino je Zdravko Vukelić inspiraciju pronašao u kiši, pa tako prikazuje zamagljeni objektiv fotoaparata iza kojega se nazire svakodnevni prizor tramvajske stanice koji je umjetnik vjerojatno prvo htio fotografirati. Njegov zamagljeni objekt može nas osvijestiti o problemima, kao što je kiša, s kojima se susreću fotografi za koje neki smatraju da rade lagan i nezahtjevan posao. Nešto kontroverzniji pristup od ostalih imao je Zaneto Paulin koji fotografijom golog čovjeka prekrivenog bocama vode Jana u kadi izražava i svojevrsnu kritiku suvremenog potrošačkog društva.
