Vanja Babić, autor koji je prvo diplomirao na Tehničkom veleučilištu 2008., a zatim na Akademiji likovnih umjetnosti pri Odsjeku za animirani film i nove medije 2013. godine, bavi se produkcijom društveno angažirane umjetnosti.
Kroz njegov opus provlači se tema novca, njegove uloge u društvenim mehanizmima i načina na koji oblikuje zajednicu u sociološkom i kulturološkom pogledu. Babićeva umjetnost nije angažirana na aktivistički način, nego djeluje na razini osvještavanja i poticanja misaonog procesa te eventualnog aktivizma ili promjene svijesti gledatelja. Autor od samih početaka stvaranja na različite načine tematizira novac i njegove društvene, opticajne i estetske karakteristike.
Djela i izložbe u kojima Vanja Babić tematizira novac ili ga koristi kao medij su:
- Dvadeset eura, 2010.
- 5% za umjetnost, 2011.
- Transformacija 1250, 2014.
Dvadeset eura
Vanja Babić je na ljeto 2010. godine imao misiju zaraditi točno 9.240,00 kn kako bi mogao platiti školarinu. Pronalazi posao čuvara na opatijskoj rivijeri, a opis njegova posla bio je ručno podizanje ili spuštanje rampe. Autor opisuje posao kao izuzetno repetitivan, dosadan i robotski te svaki dan fotografira podignutu ili spuštenu rampu pa te fotografije uvezuje u knjigu – jedan dan stavlja fotografiju podignute, a drugi dan spuštene rampe i tako redom, čime se postiže određeni ritam te efekt pokretanja prilikom brzog listanja knjige. U sklopu ovog rada izložio je i cijeli niz krivotvorenih autobusnih karata kako mu troškovi puta ne bi nadmašili zaradu te dvije novčanice od deset eura. Te je novčanice stekao tako da je pustio goste u kamp u pola cijene bez izdavanja računa i prijave. Zbog toga ga peče savjest i odlučuje ih izložiti te tako spriječiti njihov daljnji opticaj na tržištu.
5% za umjetnost
Rad nastaje 2011. godine, za vrijeme Babićeva studija, kada se, kao i većina studenata, suočava s nedostatkom novca. U toj poziciji analizira vlastite prihode i izdatke te dolazi do zaključka kako većina novca kojeg zaradi nije radi umjetničke produkcije, nego radi poslova koje obavlja sa strane. Odlučuje izdvajati 5% zarađenog novca od svakog posla koji bi obavljao i taj novac koristiti kao medij u stvaranju kolaža u kojima se novac samo manjim dijelom otkriva radi specifične konfiguracije kolaža. Važno je spomenuti da se na svaki kolaž intervenira tekstom, tiskanim ili pisanim rukom, u kojemu se daju informacije o izvoru tog novca.
Ovaj Babićev rad sprječava daljnji protok novca i njegov opticaj na tržištu (ideja koja je prisutna još 2010. godine kod rada Dvadeset eura), samo ovaj put takav postupak poprima šire razmjere i postaje središnja metoda artikuliranja rada.
Gledatelju se nameće pitanje o novcu kao sredstvu čija je vrijednost zadobivena socijalnim konstruiranjem te ima priliku promatrati novac kao materijal u umjetničkoj produkciji, odnosno kao papir, što novac u suštini i je.
Transformacija 1250
Izložba pod nazivom Transformacija 1250 održana je 2014. godine u Galeriji Prozori (Zapoljska 1, Zagreb). Znamenka “1250“ koja se pojavljuje u nazivu zapravo je ukupni honorar za izložbu u kunama, koji je Babić potrošio na realizaciju rada, ostajući na nultoj točci, odnosno nije ni zaradio, ni potrošio novac. Autor u radu uočava estetsku kvalitetu novčanice kao takve, posebno apostrofirajući zaštitnu kovinsku nit na novčanicama. Novčanice, pričvršćene za krila ventilatora izlaže ultraljubičastom osvjetljenju prilikom čega zaštitna kovinska nit zadobiva fluorescentni karakter. inom izlaganja pod UV svjetlom dobiva se luminokinetička instalacija. Bitne su stavke kod promatranja rada temporalni faktor i način dokumentiranja. Ako se rad promatra na licu mjesta, svjedočimo luminokinetičkoj instalaciji, a ako promatramo manipulirane fotografije uočavamo fluorescentne cirkularne forme zabilježene u mediju fotografije.
U sklopu ove izložbe izlaže i Knjigu poezije o novcu koja je nastala zahvaljujući anketiranju ljudi koji žive u zagrebačkoj četvrti Peščenici. Babić ih je pitao o njihovom odnosu prema novcu te njihova mišljenja sakupljao u knjigu. Mišljenja ljudi grafički je oblikovao tako da izgledaju kao poezija, a inače su to uglavnom iskazani negativni stavovi prema novcu.
U svim trima radovima umjetnik sprječava opticaj novca, odnosno dokida njegovo prisustvo na tržištu, ali uvijek to radi na drugačiji način. Radovi Vanje Babića usmjereni su arhiviranju, prikupljanju i uključivanju temporalnih pitanja.
Dvadeset eura naglašava repetitivnost i moralna pitanja vezana uz stjecanje novca, dok 5% za umjetnost afirmira materijalnu kvalitetu novca kao papira pa autor taj isti „materijal“ prikuplja sve do ove godine, odnosno osam godina, te rad zadobiva finalni karakter napredovanjem kroz vrijeme. U radu Transformacije 1250 novac postaje objekt potpuno drugačije estetske kvalitete vizualnim pretvaranjem pravokutne novčanice u apstraktne cirkularne forme novih kolorističkih vrijednosti. Društvena angažiranost Babićevih djela manifestira se upravo u korištenju novca kao materijala prilikom izvedbe umjetničkog djela, što gledatelja ostavlja s pitanjima o stvarnoj vrijednosti novca i nizom polemika oko istog.
Osvrt je nastao u sklopu kolegija "Teorija i povijest povijesti umjetnosti" (nositeljica: dr. sc. Jasna Galjer) na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod mentorstvom dr. sc. Josipe Lulić te ostvarenom suradnjom s umjetničkom organizacijom Atelieri Žitnjak / Galerijom AŽ (voditelj programa: Bojan Krištofić) gdje je 2019. godine održana izložba Vanje Babića "Goli brijeg".
