Galerija Siva nekonvencionalna je galerija poznata svim zagrebačkim alternativcima i ljubiteljima ne mainstream kulture, a djeluje od 2012. godine u okviru Autonomnog kulturnog centra – Attack!. Osmišljena od strane pripadnika graffiti supkulture, ova je galerija mjesto gdje se predstavljaju neafirmirani, interdisciplinarni te street art umjetnici. Većina izložbi jednodnevna je ili je otvorena za javnost svega nekoliko dana – no to samo znači be there or be square. Nedavno se tako, od četvrtka, 12. studenog, pa do ponedjeljka, 17. studenog, u galeriji mogla pogledati izložba pod nazivom „Slobodno” autora Nebitno.
Sigurna sam da je većina onih koji zagrebačkim ulicama ne hodaju zagledani u ekrane, već gledaju neke sasvim beznačajne dijelove ulice, morala primjetiti lako prepoznatljive natpise autora Nebitno. Njegovi natpisi već nekoliko godina čine sastavni dio mnogih zagrebačkih fasada, a neki od najpoznatijih zasigurno su „Pusti selo neka priča” u Draškovićevoj, „Nađi način” na mostu u Savskoj te „Ništa nije uzalud” u Jukićevoj, na putu do prostora AKC Attack!-a. Natpisi su sarkastični, jednostavni i sasvim nenametljivi, uglavnom ispisani crnom bojom i uvijek sa točkom na kraju. Možda najpoznatiji ili čak već kultni one-liner „Glavu gore” iznad zagrebačkog Dolca, ustvari nastao prije same pandemije i potresa, tek je nakon tih nepogoda dobio puni smisao te oduševio Zagrepčane.
Autor, o kojemu se doista ne zna mnogo te na internetu možete pročitati svega nekoliko intervjua, samog je sebe predstavio u opisu izložbe: „Nebitno piše natpise u vidu graffita, uglavnom po ulici te ih fotografira. Osim toga diše, jede, pije, spava te živi život koliko god je to danas moguće.” Dakle, jedan sasvim običan lik s neobičnim hobijem.
Smatrate li njegove napise uličnom umjetnošću, vandalizmom, kritikom društva ili pak urbanim fenomenom – nebitno je. Bitno je da Nebitno aforizmima i porukama već godinama zabavlja one koji gledaju oko sebe i one koji vole apsurd, ironiju i autoironiju te uveseljava ponekad monotone zagrebačke ulice.
Ovo je umjetnikova druga izložba u prostoru Galerije Siva, a nedavno je mu je, u lipnju ove godine, predstavljena i monografska knjiga „Nebitno: Glavu gore”, koja se može kupiti u Laubi. U predgovoru knjige koji potpisuje književni kritičar Luka Ostojić stoji: “Nebitno koristi svima znane fraze i floskule da bi nam se smijao, ali i da bi tu govornu kramu dojmljivo isprašio, postavio u zanimljiv kontekst i pretvorio u uličnu poeziju. Stoga svaki grafit funkcionira kao duhovita dosjetka i kratka pjesma, ali svoje puno značenje dobiva u gradskom prostoru, u svakodnevnici, gdje susret s Nebitnim uvijek djeluje kao ćuška.”
Autor, koji još uvijek, u maniri pravog uličnog umjetnika uživa anonimost, počastio nas je vrlo zanimljivom i sasvim nekonvencionalnom izložbom. U prostoru Galerije Siva napravio je samo jedan natpis – Slobodno. Na prvi pogled pomislila sam kako je ovo još jedna nerazumljiva konceptualna izložba. Međutim, primijetivši sprejeve i rukavice, poruka je postala jasna. Nebitno je svima koji su posjetili izložbu dao apsolutnu slobodu. Svaki od posjetitelja dobio je svojih pet minuta slave i mogao se okušati u šaranju zidova galerije. Sasvim slobodno, svatko je mogao ostaviti trag, neku svoju poruku, šaljivu, afirmativnu ili prostu, bitnu ili nebitnu. Sam ulazak graffita u galerijski prostor svakako odstupa od uobičajenog načina djelovanja galerija ili muzeja. Također, posjetitelji su imali priliku prolistati već spomenutu knjigu, a ideja autora bila je da svatko nasumično otvori neku stranicu i dobije svoju poruku. Valja spomenuti i da je ulazak na izložbu bio besplatan – dakle, izložba je poput autorovih uličnih natpisa, bila dostupna svima.
U vrijeme pandemije i restrikcija koje su nam nametnute, podržavali ih mi ili ne, osjećaj slobode svima nam je već pomalo stran. Upravo zato, ova je izložba bila jedno simpatično i oslobađajuće iskustvo. Izložbu sam posjetila na dan otvorenja te na dan zatvaranja, a iz fotografija vidljiva je golema razlika, odnosno, vidljivo je da su posjetitelji uživali u slobodi stvaranja. Do neke sljedeće izložbe, radujemo se novim nebitnim natpisima na zagrebačkim fasadama.
Fotografije: Antonela Solenički
