U četvrtak, 24. ožujka, u Galeriji Siva otvorena je izložba Third eye crying by Linnch organizirana u sklopu projekta BORAVAK.
Radi se o seriji digitalnih ilustracija rađenih tehnikom sitotiska i oslicima zidova kojima umjetnik i organizator postava Vanja Vikalo, umjetničkim imenom Linnch, iskazuje svoj stav prema današnjemu društvu. Odlučivši se za kombinaciju isključivo snažne crvene, crne i bijele boje u malome četvrtastom prostoru, on „prisiljava“ promatrača da se približi i u ilustraciji prepozna kritiku, kako kaže, uvijenu u mračni humor. Kritika je upućena čovjeku koji je vođen isključivo željom za profitom zbog čega zanemaruje sve ostalo – bez obzira na to radi li se o drugim ljudima, životinjama, šumama, rijekama… Na udaru kritike našle su se i političke te crkvene institucije.
Fotografija Ivana Završki
Nad oslicima zida nasuprot ulazu, odnosno na vrhu zida s kojim se promatrač najprije susretne pri ulasku u prostoriju, potpisan je umjetnik i napisan naslov izložbe u kružnome obliku.
Na trećemu je zidu prikazana gomila; ljudi koji gaze jedni preko drugih ne osvrćući se te teže višemu „preko tuđih ramena“ bezobzirno iskorištavajući druge. Uniformiranost i primitivnost likova bez lica ili s prenaglašenim grimasama čini kompaktnu cjelinu u kojoj je jedina komponenta promjene – ona njihovih težnji.
Na četvrtome zidu i na slobodnim dijelovima ostalih zidova, ali i s puno praznoga prostora, izložene su u vrno uokvirene ilustracije manjih dimenzija. Ilustracije su tematski grupirane ovisno o kategoriji koju kritiziraju. Korištene su iste boje, ali s promjenom u međusobnim odnosima. Ponovno prevladavaju ljudski likovi, pojedinci ili grupe na jednobojnoj pozadini, ali Linnch ovdje uvodi i motive poput novca, drveća, religijskih simbola, a s ilustracijom kombinira i tekst u jednostavnim rečenicama, osim u jednom slučaju ilustracije koja izgleda kao izrezak iz novina čime dodatno provocira.
Takav prikaz stvarnosti je zanimljiv jer sadrži prepoznatljive elemente koji su sveprisutni u našoj svakodnevici te ih prikazuje groteskno, kao hipnotizirajuće poglede i neproporcionalna tijela velikih ruku koje grabe ili nogu koje gaze na putu do cilja.
Međutim, nisu pojedinci isključivo krivi za nametanje svojih stavova i ideja, već u tome veliku ulogu igra i pasivnost mase koja te stavove prihvaća i dopušta ne dovodeći u pitanje njihovu (moralnu) ispravnost jer se, ipak, lakše stopiti s masom, nego skupiti hrabrosti i ustati protiv nametnutog. Nevažno je radi li se o jednostavnom motivu ili o ilustraciji na kojoj je istovremeno prikazano nekoliko aspekata materijalnog ili duhovnog ljudskog djelovanja usmjerenog prema profitu, snaga poruke je jednaka.
Iako se radi o vrlo aktualnoj temi o kojoj kroz različite medije brojni umjetnici izražavaju svoje stavove, ova izložba prenosi direktnu i vrlo jasnu kritiku koja promatrača ne ostavlja u nedoumici i s vrlo često postavljanim pitanjem: „Koja je zapravo umjetnikova poruka?“. Također, vrlo je jasno kojim se društvenim institucijama najviše toga zamjera. Kretanje u malome prostoru i konstantno susretanje s oslikanim karikiranim likovima koji predstavljaju našu stvarnost i koji na površinu iznose sve mane ljudske prirode, ne može se ne probuditi osjećaj srama, barem na onoj najnižoj razini. Iako na prvi pogled izražava pesimističan pogled na današnjicu, izložba ipak ostavlja prostor za moguću promjenu jer poziva na osvještavanje i djelovanje, pri čemu je već i posjet izložbi i radoznalost koju ova tematika budi, jedan korak naprijed.
Vanja Vikalo – Linnch ilustrator je orijentiran prema vizualnoj umjetnosti, rođen u Mostaru, a s adresom prebivališta u Beogradu. Svoje je ideje, poigravajući se s percepcijom gledatelja, već predstavio na brojnim festivalima street arta u Hrvatskoj i susjednim zemljama.
Izložbu je moguće pogledati do 27. ožujka od 19 do 21 h.
Fotografija naslovnice Marija Pavlović
