Oris Kuća arhitekture je u ponedjeljak, 13. lipnja, ugostila renomiranog arhitekta Friedricha Achleitnera koji je uz Veru Grimmer, glavnu urednicu časopisa Oris, govorio o svojoj knjizi Den Toten eine Blume. Die Denkmäler von Bogdan Bogdanović (Cvijet za mrtve. Spomenici Bogdana Bogdanovića) i značajnom korpusu Bogdanovićevih radova diljem bivše Jugoslavije.
Kao urbanist, kipar, arhitekt i književnik, aktivan čak i u političkom životu kao gradonačelnik Beograda (1982.-1986.), Bogdanović je najzapaženije djelovanje ostvario projektima memorijalne arhitekture koji, prema riječima Friedricha Achleitnera, ‘pripadajunajdojmljivijim u europskoj kulturi memorije 20. stoljeća’. Ne samo da se radi o zdanjima koja i dalje fasciniraju promatrače čija je pozicija određena očitim vremenskim odmakom, već to čine i neovisno o pripadnosti ijednom kulturnom krugu. Snažan dojam ostavljaju i na lokalne posjetitelje, kao i na one koji nisu neposredno povijesno vezani uz simbolične objekte svoga promatranja.
Načelo transreligijskog i multietičkog pristupa osmišljavanju spomen-obilježjima Bogdanovića je nerijetko odvodilo klasičnim izvorima arhitektonskih koncepata, ali i arhajskim kulturama koje su na specifičan način utjelovile odnos čovjeka i prirode koji je i samog arhitekta zanimao. Osim nevjerojatnog variranja elemenata kanona arhitektonskih redova, često je i njegovo aludiranje na motive minojske kulture, što u dekorativnom pogledu, što u čistom konceptu inzistiranjem na uklapanju spomenika u konkretnopejzažno okruženje, a pritom i uz određenu transformaciju istog.
Spomenik palim borcima NOB-a, Prilep, 1961.
Dostojanstvo Bogdanovićevih građevina kao da priječi svaki ‘patos objava’, kao i svako ‘poučavanje’ ili ‘pružanje sigurnosti’, već su one okrenute ‘podupiranju’ i, štoviše, ‘izazivanju promišljanja’: osjetna je trajnost svake od njih koja nema nužnog uporišta u materijalu izvedbe.
Autor je nastojao otvoriti vlastita djela interpretaciji, ne nadovezujući se ni na jedan strogo određen, fiksiran sustav simbola, radije prepuštajući fluidnosti samih prirodnih oblika da stvore asocijaciju u tumaču. Doista ga je zanimala svaka pojedinačna impresijasudionika atmosfere koju bi spomenik u pripadajućem okruženju uspijevao oživjeti, vjerujući da je osobno iskustvo zdanja i čitavoga mjesta na kojemu se ono nalazi, koje ispunjava, ključno za upisivanje događaja koje oni reprezentiraju u kolektivnu svijest.
Friedrich Achleitner (1930.) diplomirao je arhitekturu u klasi Clemensa Holzmeistera 1953. godine, a do 1958. već je djelovao kao samostalni arhitekt. Kao slobodni književnik sudjelovao je u Wiener Gruppe, radio je kao kritičar i publicist te sveučilišni profesor. Bio je predstojnik Katedre za povijest i teoriju arhitekture na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču, gdje je od 1998. profesor emeritus.
Prilikom predavanja uz konzekutivni prijevod omogućena je i kupovina Achleitnerove knjige o djelu Bogdana Bogdanovića.
