Prvi dan listopada u LEXART skladištu obilježilo je otvaranje nove izložbe naziva Wanderlust umjetnika Sandra Đukića. Naime, riječ je samostalnoj izložbi umjetnika koji je izložbu odlučio podijeliti na dva dijela: prva komponenta odnosi se na zidove galerije na kojima su postavljeni crteži i slike koje je Đukić izrađivao tijekom 80-ih i 90-ih godina prošloga stoljeća, dok se druga komponenata odnosi na pod galerije koji umjetnik iskorištava kao podlogu za site-specific instalaciju osmišljenu upravo za prostor LEXART galerije.
Navedene slike i crteži inspirirane su Đukićevim istraživanjem suprematičko-avangardnog umjetničkoga izraza te Kniferovih najpoznatijih radova na kojima obrađuje motiv meandra u duhu suprematističke estetike. Navedena istraživanja predstavljaju polazišnu točku za razumijevanje Đukićevih radova u kojima kroz niz slika i crteža malih formata obrađuje motive geometrijske apstrakcije koristeći crnu i bijelu boju. Neki od izloženih radova tako će strogo pratiti suprematističku težnju za prikazom savršenog kontrasta između bijele i crne boje kroz pravilne geometrijske oblike. Međutim, u određenim radovima, umjetnik ne inzistira na strogom kontrastu crne i bijele te pravilnim geometrijskim oblicima, što rezultira krivudavim linijama i vidljivim potezima kista kroz koje u crnim poljima proviruje bijela boja. Ovim postupkom Đukić unosi svojevrstan nered i nestabilnost koji će svoj vrhunac doživjeti u instalaciji postavljenoj na podu izložbenog prostora.
Navedena instalacija nosi naziv Wanderlust te je osmišljena upravo za prostor LEXART galerije. Riječ je o crnom kvadratu sačinjenom od crnoga pigmenta postavljenome na crvenom podu galerije što je umjetniku omogućilo prenošenje motiva slika i crteža sa zidova u prostor galerije. Kontrast crne i bijele na slikama i crtežima preveden je u kontrast između crvenoga poda i crnoga pigmenta, a nemir prikazan u radovima na zidovima, ovdje je ostvaren u položaju i materijalu instalacije. Naime, instalacija postaje interaktivna te dobiva svojevrstan karakter performansa, budući da publika svojim kretanjem po galeriji raznosi crni pigment dinamizirajući tako kontrast crne i crvene koji na taj način u nekim dijelovima postaje jači, a u nekima slabiji, jednako kao što to umjetnik čini i u djelima koje slika. Posjetitelji tako pigment raznose po cijeloj galeriji prevodeći tako pojam Wanderlusta kao želje za putovanjem i istraživanjem u problem prenošenja značenja kroz motive geometrijskog minimalizma, umjetnikovo lutanje u potrazi za odgovorom i prenošenjem znanja i značenja skrivenih iza motiva koje slika.
Instalacija u ovome kontekstu postaje materijalizacija umjetnikova shvaćanja umjetnosti u razdoblju 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća, kada radi izložene slike i crteže, i promjena u tome shvaćanju koja nastaju kao posljedica razvoja tehnologije i porasta digitalizacije koji postavljaju nove prepreke u prenošenju i shvaćanju značenja iza motiva prikazanih na ovim umjetničkim djelima.
