U Galeriji VN 7. studenog otvorena je izložba hrvatske umjetnice Ive Ćurić i berlinske umjetnice Sophie Pompéry koju je kurirala Petra Vidović. Radovi umjetnica bave se pitanjem budućnosti, na koje svaka autorica pokušava odgovoriti. Umjetnice, koje se otprije nisu poznavale, uspostavile su dijalog na zajedničkoj izložbi kojom se protežu različite ideje s ciljem ujedinjavanja u smislenu cjelinu. Korištenjem različitih medija posjetiteljima otvaraju mnoga pitanja.

Sophie Pompéry koristi fotografiju i pomoć umjetne inteligencije, dok Iva Ćurić svoje ideje objedinjuje u knjige umjetnika. Fotografije umjetnice Pompéry, koje je za ovu izložbu odlučila prikazati na fototapetama, prenose složene poruke. Prikazuju izloge trgovine koja se bavi prodajom globusa i geografskih karata u Berlinu. Umjetnica koristi preeksponirano fotografiranje, čime globusi daju glowing efekt. Oni simboliziraju užarenost zemlje i posljedice globalnog zatopljenja, a time i nesigurnost i strah od budućnosti. Estetika fotografija jako je privlačna iako ima veoma mračnije značenje. No upravo je budućnost fotografirane trgovine, nakon dugogodišnjeg rada, upitna. Sve većim tehnološkim postignućima karte svijeta dostupne su nam na svim pametnim uređajima u nekoliko sekundi, tako da je potražnja za fizičkim globusima i kartama jako mala. Oni koji žele imati globus uglavnom će posegnuti za jeftinijom opcijom koja je najčešće kineski dućan. Umjetnica time kritizira konzumerizam koji predstavlja i veliki ekološki problem. Jeftine trgovine, poput spomenutih kineskih dućana, koriste nekvalitetnu plastiku koja nije izdrživa pa ubrzo nakon kupnje završi u otpadu. Jeftinoća i nekvaliteta stvari potiče njihovu prekomjernu kupovinu, a time i nastanak sve veće količine smeća u prirodi. Tema globalnog zatopljenja naša je svakodnevica, a Pompéry ju tematizira svojim drugim radom realiziranim na tankoj zavjesi koja prikazuje print oblika. Autorica je pomoću umjetne inteligencije generirala slike oblaka. Nakon suša i visokih temperatura koje su obilježile ovo ljeto, oblaci mogu simbolizirati nadu u bolje sutra. Druga  je simbolika oblaka, koja se teško iščitava iz djela, pohranjivanje podataka, odnosno praksa vezana uz softverske cloudove. Umjetna inteligencija i softverski cloudovi jesu povezani, no na prvi pogled ta povezanost nije jasna. Ova tehnologija, iako može stvarati prividnost i ljepotu, može zamagliti stvarnost ili nas od nje odijeliti, što je jasno predočeno zastorom koji razdvaja galerijski prostor.

Iva Ćurić odabire tehniku slijepog tiska kako bi napravila umjetničku knjigu naslovljenu Da i Ne, čije korice od životinjske kože podsjećaju na meko tkivo. Knjiga ima karakteristike self-help priručnika s ironičnim rečenicama iz horoskopa. Kako bi ukazala na ispraznost raznih cliché izraza, umjetnica tiska često ironične rečenice koje upućuje sebi ili sebi u budućnosti. Umjetnica je posudila i prevela Sophijine rečenice, u galeriji prikazane na podu u zrcalnoj foliji. Pompéry je već 2011. koristila zrcalo u svojem radu na koje je zalijepila rečenicu „I can see real future for usˮ, što je ujedno naziv same izložbe. Gledajući vlastiti odraz u zrcalnim rečenicama, posjetitelji mogu razmišljati o vlastitoj budućnosti. Na sam ulazu u galeriju Ćurić postavlja knjigu Fabrication. Knjiga je zamotana u foliju i se ne može otvoriti ni prelistati te kao takva simbolizira prazninu. Naziv rada problematizira sve veću prisutnosti fake newsa. Korištenje knjige u ovom kontekstu, može nas asocirati i na njezinu budućnost u dobu sve veće digitalizacije.

Izložba zapravo ne sadržava ni jedan zajednički rad umjetnica, već svaka autorica na svoj način tematizira zadanu temu. Zahvaljujući korištenju različitih medija, njihovi radovi prezentiraju drugačije poglede na budućnost, što je i logično jer umjetnice djeluju u različitim okolnostima.  Izložbom se provlači puno pojmova i ideja, no dominira nesigurnost oko shvaćanja naše budućnosti. Umjetnice su se dotaknule suvremenih tema poput klimatskih promjena, širenja dezinformacija i umjetne inteligencije. Uz brojna otvorena pitanja ostaje nam razmisliti kolika je odgovornost pojedinca u rješavanju globalnih problema.

Emma Sabljić

I Can See a Real Future For Us – Budućnost ili sadašnjost?

U galeriji VN od 7. studenog otvorena je izložba I Can See a Real Future For Us. Kustosica Petra Vidović ugodnim nas je razgovorom bolje upoznala s umjetnicama čiji su radovi predstavljeni i, naravno, približila nam ideju i koncept izložbe. Radovi Ive Ćurić i Sophije Pompèry poprilično su različiti jer umjetnice koriste drugačije tehnike. Usprkos drugačijim izrazima umjetnica i medija, djela se mogu povezati jer prikazuju trenutačne probleme s kojima se većina gledatelja može poistovjetiti. Naime, radovi obiju umjetnica tematiziraju suvremeno društvo i način na koji je stvarnost percipirana, a posjetitelj je suočen s dvije različite perspektive – fenomenom fake newsa, zasićenošću informacijama i utjecajem nove tehnologije na postojeće društvene strukture.

Ulaskom u prostor izložbe, promatrač je suočen sa zastorima koji slobodno vise u prostoru. Na svakom zidu galerije postavljena je fotografija berlinske trgovine u kojoj se prodaju globusi, geografske karte i drugi predmeti potrebni za putovanja. U središtu prostora nalazi se stol na kojemu je smještena knjiga velikih kožnih korica. Nedaleko od stola, na krajnjem zidu, postavljena je polica s knjigama koje su daleko od dohvata ruke. Prostor sam po sebi djeluje sterilno zbog crnih, sivih i bijelih boja koje prevladavaju interijerom, dok se podom protežu reflektivna slova u dijagonali. Prostor izvana nije upečatljiv zbog monotonih boja koje ne privlače pažnju promatrača. Galeriju iz vanjskog gledišta odlikuju veliki prozori duž cijelog zida te je upravo zbog toga trebalo ukomponirati više boja koje bi privukle pažnju i možda potakle prolaznike da posjete izložbu. Nekolicina knjiga u prostoru stvara dojam dnevnog boravka kojemu nedostaje topline, a zastori s fotografijama oblaka pridaju dojam kupaonice. Unatoč sterilnosti ambijenta, on ipak prenosi frustraciju suvremenog društva.

Iva Ćurić, trenutno zaposlena na Akademiji likovnih umjetnosti, ovoj je izložbi doprinijela izradom knjiga (artist books). Ironizirajući self-help priručnike, umjetnica unutar smeđih kožnih korica slijepim tiskom parafrazira brojne rečenice koje možemo pročitati u takvoj literaturi. Ironija ovog djela proizlazi iz samih rečenica koje netko ipak može shvatiti ozbiljno. Djelo nije samo vizualnog karaktera, već je namijenjeno i listanju. Drugo su autoričino djelo knjige na polici u pozadini. Te knjige nemaju taktilnu dimenziju, namijenjene su isključivo vizualnoj percepciji promatrača. One su, kako je već navedeno, izvan dohvata ruke i njih odlikuju samo naslovi: Ukrasna knjiga moderna simulacija, Vodič i Obmana.

Druga umjetnica, Sophia Pompèry, dolazi iz Berlina, a studirala je kiparstvo na Umjetničkoj akademiji Weissensee. Njezino viđenje budućnosti naglašeno je utjecajem suvremene tehnologije na društvo. Osim što problematizira umjetnu inteligenciju svojim zastorima, Pompèry se također osvrće na tehnološki višak današnjice. Crno-bijela boja dvaju zastora naglašava oblake koje je generirala umjetna inteligencija pa se u središte pažnje postavlja depersonalizirani karakter umjetne inteligencije. Pobližim promatranjem gledatelj uočava razilaženje sa stvarnošću i otuđenje koje umjetna inteligencija nosi sa sobom. Također, motiv oblaka predstavlja ljudsku ovisnost o cloudu, to jest o modernoj tehnologiji koja omogućava pohranjivanje podataka putem interneta. Pompèry problematizira i digitalni otisak koji, usprkos ljudskoj poduzetnosti, ostaje netaknut. Njezino su sljedeće djelo fotografije koje prikazuju već spomenuti berlinski dućan s globusima. Predmet koji je nekoć bio često korišten, danas je zastario. Umjetnica ukazuje na sve češću praksu zatvaranja tradicionalnih obrta zbog neminovnog napredovanja tehnologije i društva. Osjećaj nesigurnosti običnog čovjeka na fotografijama je naglašen izrazitim chiaro-scurom, a svjetlost na fotografijama dopire isključivo iz svjetlećih globusa u mračnoj prodavaonici. Motivi takvih globusa mogu se shvatiti kao referenca na sliku Nosači svjetiljki Maxfielda Parrisha koja prikazuje ljude koji nose svjetiljke nalik na globuse s fotografije. Svjetleći globusi i mračna pozadina ukazuju na polagano izumiranje toga posla, ali i brojnih drugih zbog sve većeg utjecaja suvremene tehnologije i njezinih posljedica.

Unatoč sterilnosti i depersonaliziranosti prostora, kustostica Petra Vidović uspjela je publici predočiti dva poimanja budućnosti dviju umjetnica koje potječu iz potpuno različitih okruženja. Drugačija povijest ili politika zemlje utječe na poimanje problema koje Čurić i Pompery pokušavaju publici predočiti. Ovaj tandem prikazuje glavne probleme s kojima se suočava naše društvo i koji sve više utječu na našu svakodnevicu. Self-help i umjetna inteligencija česte su teme koje brojni aktualni umjetnici problematiziraju, ali ih rijetko stavljaju u isti prostor. Pompèry i Ćurić uspjele su u naumu da široj publici približe pozitivne, ali i negativne strane nezaustavljivog tehnološkog napretka i suvremene mode. Nezahvalnosti ovog sterilnog prostora umjetnice su kontrirale iznimno pitomim izražajem koji, na drugi pogled, odskače od samog ambijenta. Internacionalna suradnja koja je proizašla iz ovog projekta također naglašava nezaobilaznost tehnološkog napretka jer su se i sami dogovori i sastanci vezani uz izložbu održavali preko Zoom platforme. Ovom izložbom Galerija VN dokazuje da i dalje ostaje aktualna na likovnoj sceni i pridonosi javnom diskursu o temama koje utječu na sve nas.

Nela Drach

I Can See a Real Future For Us  – Iva Ćurić, Sophia Pompéry

U studenom 2023. godine, u Galeriji i čitaonici VN u Zagrebu otvorena je zajednička izložba Ive Ćurić i Sophie Pompéry. Naziv izložbe I Can See a Real Future For Us dolazi od jednog od Pompéryjinih radova u kojemu je iste riječi ugravirala u ogledalo, pa se u tim riječima vidio i sam promatrač. Kroz razgovor s kustosicom doznajemo kako je upravo ta ideja budućnosti glavni koncept izložbe. Budućnost je vrlo širok pojam s kojim su se kroz svoje radove obje umjetnice poigravale i konačno, vlastite vizije i ideje o budućnosti kroz njih dočarale. Uz apsolutnu slobodu u shvaćanju teme i koncepta izložbe, umjetnice su se dotakle mnogih tema koje se tiču njihove, a i kolektivne budućnosti. U kakvom ćemo svijetu živjeti s naglim klimatskim promjenama koje su u tijeku, kako se razvija kapitalističko društvo, koja je budućnost medija, koja je naša osobna budućnost? Sve su to pitanja na koja, kroz svoje radove, umjetnice traže dogovore.

Iva Ćurić je za svoj medij odabrala artist's book te tako duhovito uskladila medij s prostorom čitaonice u kojoj je smještena izložba. Na njezinim su knjigama naslovi poput Vodič, Obmana, Ukrasna knjiga moderna simulacija, Sitne laži i obmane kojima dotiče temu lažnih medija, informacija i manipulacije koja je aktualna zadnjih nekoliko godina. Knjige, koje simboliziraju izvor znanja, umjetnica ironično čini nedohvatljivima – omotava ih u celofan, postavlja ih visoko na zidu, čak i ne izlaže prave knjige, već rekvizite koji samo tako izgledaju. Jedina knjiga koja se može prelistati na izložbi je artist's book DA I NE. U njoj je umjetnica u slijepom tisku, odnosno bez tinte (reljefno), otisnula isprazne i već izlizane suvremene fraze, kao u svojevrsnoj self-help knjizi koja zapravo ne nudi pomoć. Odabirom knjige kao medija, Iva Ćurić se osvrće i na budućnost knjige koja već više godina kao da pada u zaborav pored digitalnih alternativa.

Baveći se temom tehnologije, njeni radovi dolaze u dodir s onima Sophie Pompéry. Pri samom ulasku u galeriju, pogled nam „zaklanja“ prozračna zavjesa s isprintanim radom umjetnice. Naime, umjetnica je koristila umjetnu inteligenciju kako bi generirala „umjetne“ slike oblaka. Ponovno je tema budućnosti nezaobilazna u ovom radu, posebice budućnost umjetnosti i kako umjetna inteligencija utječe na nju. Svrha umjetnosti i njen glavni cilj je, kroz gotovu cijelu povijest čovječanstva, bila imitacija prirode. S izumom fotoaparata, moć imitacije gubi na vrijednosti i umjetnost postavlja nove kriterije: koncept i ideju. Ovim radom dolazimo do glavnog problema umjetnosti koju stvara umjetna inteligencija: može li ona imati ideju ili može samo reproducirati one informacije koje prikuplja? Može li se stoga takvo što uopće i nazvati umjetnošću?

Sophia Pompéry izložila je seriju fotografija izloga dućana s kartama, atlasima i globusima. Radi se o trgovini koja radi već preko 300 godina. Trenutno je trgovina pred zatvaranjem, jer je s jedne strane najam postao previsok, a s druge potražnja za zastarjelim tipom geografskog pomagala vrlo mala. Na fotografijama su najupadljiviji globusi koji sjaje toliko da se na njima jedva ocrtavaju granice mora, kontinenata i zemalja. Izgledaju kao svjetleće kugle za koje je bez šireg konteksta teško odrediti što predstavljaju. Ovim radom Sophia Pompéry otvara bitno i zastrašujuće pitanje: što će biti s čovječanstvom u budućnosti? Hoće li uspjeti opstati male trgovine ili će sve preuzeti moćne korporacije? No, to je možda i manje važno pitanje u usporedbi s onim hoće li uopće biti života kakvog poznajemo na Zemlji. Prikazivanjem više globusa, koji očito predstavljaju Zemlju, autorica zajedljivo podsjeća kako postoji samo jedna Zemlja, s ograničenim resursima o kojima ljudi ovise. Jesu li ovi globusi, na kojima nema ni kontinenata ni zemalja realni prikazi Zemlje za nekoliko stotina godina?

Mnoštvo je ideja, pravaca i mogućnosti promišljanja o budućnosti izloženo kroz ove radove. Ono što im je zajedničko je da se svi temelje na sadašnjosti u kojoj živimo, jer naravno da ne možemo vidjeti i predviđati budućnost. Ali upravo onda kada smo sigurni da sve nepredvidljive aspekte budućnosti donekle držimo pod kontrolom, ovi radovi nam ukazuju na brojne druge teme koje stvaraju nove nesigurnosti u budućnosti. Zasigurno, pitanja koja umjetnice postavljaju ovim radovima uvelike zaslužuju prostor koji zauzimaju u diskursu o budućnosti, na društvenoj, tehnološkoj ili znanstvenoj razini. Izložba djeluje na promatrača kao ogledalo (po kojem je i dobila naziv) u kojem vidimo stvarnost u kojoj živimo i kakve posljedice ona donosi. I Can See a Real Future For Us, kao naslov optimistična prizvuka, ustvari postaje cinična šala kojom nam autorice iznose ne tako optimističnu sliku budućnosti.

Ela Junaković

I Can See a Real Future For Us – ironija ili nada?

Izložba I Can See a Real Future For Us (Vidim pravu budućnost za nas) umjetnice Ive Ćurić i Sophije Pompery može se vidjeti u Galeriji VN do 2. 12. Kao što je u naslovu naznačeno, radovi na izložbi propitkuju budućnost. Nakon razgledavanja izloženih radova, možemo zaključiti kako je naslov potpuno ironičan. Budućnost je kakvom ju vide umjetnice nepoznata, budućnost čiji tijek ne možemo predvidjeti.

Izložba je postavljena jednostavno, malo je izloženih radova i većina je prostora prazna. No, od samog ulaska u galerijski prostor vode nas poruke: „I Can See a Real Future For Us“ i „Don't Worry, I'll Find You a New Problem“ koje su zajednički rad Ive Ćurić i Sophije Pomery nazvan Hybrid cloud environment. Poruke su izrađene od folije i smještene na pod. Prva poruka nalazi se na prozoru čitaonice koji je okrenut prema Vodovodnoj ulici. Poruka se može pročitati izvana, čime izložbeni prostor stvara direktnu vezu s prolaznicima.

Na zidovima izložbenog prostora postavljene su fotografije Sophije Pompery koje prikazuju berlinsku trgovinu Schropp. Tri se fotografije velikog formata izloga dućana s globusima, nazvanima Globes I, II, III, izrađene tehnikom pigment printa nalaze u prvom dijelu prostora, a na najudaljenijem zidu nalazi se manja fotografija izrađena istom tehnikom Globes (Schropp), ali na Baryta papiru i uramljena. Baryta papir često se koristi pri crno bijeloj fotografiji jer pruža print dubljih crnih tonova te omogućuje raspoznavanje više detalja u tamnijim dijelovima fotografije i isticanje svjetlijih dijelova.

Ova trgovina, čiji se naziv SCHROPP nalazi na manjoj fotografiji, osnovana je davne 1742. kad je Berlin bio dijelom Pruskog kraljevstva. Trgovina je bila jedan od vodećih distributera karata u Europi, a od drugog desetljeća 19. stoljeća nudi i globuse. Nakon promjene vlasti 1989., cijene najma u gradu značajno rastu te trgovina mijenja brojne lokacije. Od 2021. smjestila se u Knesebeckstrasse 20/21.

Na ovim fotografijama povišene ekspozicije svjetleći globusi izloga Schroppa ,,zapinju nam za oko“. Njihova svjetleća površina zasljepljuje nas i transportira u dječji svijet mašte, odajući toplinu i mir naizgled lišenih dubljeg značenja, upozorenja na propast. Pozitivno svjetlo globusa u mračnoj uličici Berlina čini se kao uzaludan pokušaj optimizma. Njihovo svjetlo prkosi njihovoj trenutnoj nepotrebnosti. Globusi doslovno i simbolički predstavljaju našu Zemlju, a njihovo žarko svjetlo može nas podsjetiti na zagrijavanje Zemljine atmosfere zbog globalnog zatopljenja. Ne možemo znati što će s izloženim globusima biti, hoće li ih tko kupiti, a isto tako ne možemo znati što će biti s ljudima i s našim planetom.

Dijeleći prostor na tri dijela, tanki tekstil s printom oblaka koji je generiran umjetnom inteligencijom, svojom pozicijom, bojom i tonom stvara izravno komunikaciju s fotografijama. Oblaci su dramatični, kišni. Samostalno, kao fotografije, ne otkrivaju dublje značenje, ali kad ih čitamo u obliku odgovora na grafičku knjigu umjetnice Ive Ćurić, dobivaju zloslutnu notu. Na postamentima u prvom i drugom dijelu prostora postavljene su knjige umjetnice Ive Ćurić: Sitne laži i obmane i knjiga Da ne.

Knjiga Da ne ispunjena je porukama upućenima samoj sebi, onima koje si kao mantru ponavljamo kad se susretnemo s preprekom. To su poruke ohrabrenja, kao što su: „Mogu to“ i „Vidim pravu budućnost za sebe“, poruke poticaja: „Ovaj bi se tjedan trebala usredotočiti na pronalaženje stabilnosti“, ali i ravnodušne poruke: „Takva ti je sudbina“. Knjiga je izrađena dubokim tiskom, velika formata i postavljena na stol u središtu izložbenog prostora izgleda poput knjige iz kakvog svetišta. Je li ovo svetište posvećeno vjeri u nas ljude i našu budućnost? Poruka ispisana na uličnom prozoru upućuje na ovaj odgovor. A možda je posvećeno sebi i vjeri u sebe.

Prateći zrcalnu foliju na podu doći ćemo do ovalnog ogledala u kutu prostorije, na koje je ugravirana naslovna poruka. Iako je posljednje što u prostoru ugledamo naš vlastiti odraz, ovo je ogledalo Sophije Pompery inspiriralo izložbu. Možemo krenuti od sebe ili krenuti od svijeta, ali jedno se u drugom ogleda i jedno se u drugom odražava. Ironična poruka naslova izložbe na kraju zvuči kao iskrena poruka dobre prijateljice: „I Can See a Real Future For Us“.

Dora Meštrović

Fotografije su ustupljene ljubaznošću Galerije VN.