U prekrasnom ambijentu i okruženi pejzažima Mencija Clementa Crnčića, posjetitelji predavanja dr. sc. Irene Kraševac imali su priliku 28. travnja čuti više o otkrivanju Dalmacije i utjecaju austrijskih slikara na formiranje hrvatskih pejzažista krajem 19. stoljeća.
Iako je bilo moguće pretpostaviti da će se u sklopu predavanja pričati o Crnčiću, njegova djela nisu bila reproducirana na prezentaciji, anaglasak je bio upravo na austrijskim pejzažistima koji su (ne)posredno utjecali na njega. Predavanje je bilo koncipirano kronološki te je započelo određenjem pojma pejzaža i uvidom u kratku povijest izlaska bečkih slikara iz ateljea u prirodu. U kontekstu izlaska u prirodu treba spomenuti opremu koju slikari nose sa sobom, kao što su: kovčeg s bojama, suncobran/kišobran, sklopivi trožonac..). Takva opremu može se pronaći izložena u jednoj od prostorija Crnčićeve izložbe. Kako smo saznali na predavanju, u gotovo svakom časopisu koji je izlazio u srednjoj Europi sredinom 19. stoljeća, postojale su reklame za ovakva slikarska pomagala, a zanimljivo je da su, kada slikari tek počinju s njima izlaziti u prirodu, izazivali čuđenje mještana.
Iako se tema pejzaža u slikarstvu počinje razvijati u 19. stoljeću, umjetnici se već tada okupljaju u svojevrsne umjetničke kolonije, gdje se druže, razmjenjuju ideje i teme svojih pejzaža. U tom kontekstu treba spomenuti i pojavu koja se javlja u to vrijeme, a to je ženska umjetnost, pa smo tako imali priliku vidjeti crtež na kojemu su brojne karikature koje tematiziraju žene koje pokušavaju nešto slikati i koje su se probale izboriti za svoj status u tom vremenu.
Slikari prvenstveno otkrivaju svoju bližu okolicu, tako njemački studenti slikaju bavarske Alpe, dok austrijski studenti inspiraciju uglavnom pronalaze u Prateru i okolici Beča. Međutim, sve više će se osmjeliti na nešto duža putovanja, pa tako imamo cijeli niz autora koji dolaze i u Dalmaciju. Ono što treba spomenuti je da u to vrijeme nije bilo nimalo lako ni ugodno putovati – u Dalmaciju se moglo doći samo morskim putem, te su ovi umjetnici dugo, često i dramatično, putovali da bi stigli do naše obale.
U Dalmaciju poslovno dolaze Jakob Alt i Rudolf von Alt, koji su dobili narudžbu za slikanje veduta jadranskih gradova i motiva, a za koje je karakteristično prikazivanje kamenjara s lazurnim bojama mora. Iako prikazuju spomenike kao što je Dioklecijanova palača, njih ne zanimaju više samo antičke znamenitosti, nego se zaustavljaju i na slikovitim mjestima kao što je tržnica, te prikazuju život u Dalmaciji tog vremena.
Naglasak predavanja bio je na slikaru Emilu Jakobu Schindleru, kojim se, kako Irena Kraševac kaže, naši povjesničari umjetnosti do sada nisu pretjerano bavili. Međutim, on je vrlo važan slikar, ne samo unutar austrijskog kruga, već i za naše slikare koji su sigurno dolazili u doticaj s njime. Austrijska povijest umjetnosti Schindlera, u stilskom smislu, smješta između Ferdinanda Georga Waldmüllera i Gustava Klimta, što svakako pokazuje da on ima vrlo važnu poziciju u kontekstu povijesti austrijske umjetnosti. Schindler je na našoj obali, koju posjećuje čak tri puta, ostao osobito fasciniran Dubrovnikom, koji često slika. Osim pogleda s istoka na grad, koji će uvelike utjecati i na naše umjetnike, on slika i mistični simbolični krajolik groblja na Gružu. Nama je Schindler bitan zbog čvrste poveznice s Matom Celestinom Medovićem, koju je Irena Kraševac potkrijepila citatima iz Medovićeve autobiografije i koji svjedoče o poznanstvu sa Schindlerom. Tako Medović također slika pogled na Dubrovnik s istočne strane, a od Schindlera preuzima motiv niskog raslinja na slikama. Ono što je ključno istaknuti je romantičarski motiv udaranja mora u obalu, koji se često provlači kroz Schindlerova djela, a koji od njega preuzimaju i Medović i Crnčić.
Iako o Crnčiću nije bilo direktno govora u sklopu ovoga predavanja, utjecaj spomenutih umjetnika na njega sasvim je izvjestan. Ipak, Irena Kraševac za kraj je ostavila reprodukciju jednog njegovog djela koje nije izloženo na izložbi. Riječ je o Crnčićevom pejzažu s netipičnim i neočekivanim izborom teme: neposrednoj okolici Zagreba. To je njegovo posljednje, nedovršeno djelo na kojemu je prikazan pogled sa Susedgrada na Savu, a koje svjedoči o tome kako Crnčić nije bio fasciniran samo dalmatinskim krajolikom.
Predavanje je održano u jednoj od prostorija izložbe, u kojoj je izložen velik broj Crnčićevih pejzaža te smo vrlo jednostavno mogli uočiti sličnosti i razlike između njega i autora čija su djela bila reproducirana na prezentaciji. Kako je i sama izjavila, tmurni kišni dan u Zagrebu dr. sc. Irena Kraševac uspjela je uljepšati nizom prekrasnih pejzaža naše obale!
Retrospektivnu izložbu Mencija Clementa Crnčića možete pogledati u Galeriji Klovićevi dvori do 8. svibnja 2016., a posljednje u nizu predavanja održat će dr. sc. Frano Dulibić 5. svibnja na temu Menci Clement kao karikaturist.
Fotografije: Ana Svalina
