U utorak, 22.ožujka 2016., u Galeriji VN otvorena je izložba pod nazivom Ništa, ali ipak je dviju mladih umjetnica, Petre Orbanić i Marije Plečko. Studentice završne godine diplomskog studija Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu ovim su projektom predstavile zajedničke aktivnosti u prirodi pomoću različitih fragmenata koji definiraju zamisao njihovih putovanja. Ideju izložbe umjetnice su izrazile sljedećim citatom:
„Znamo kada i otkud smo krenule, ali ne znamo gdje ćemo doći. Putem stvari koje ne znače ništa pred očima izrastaju u nešto, a ako ništa nešto postaje, znači da Je. Ništa je grana i šuma i potok i kamen i planina i korak i vjetar i magla i umor i svježina i strah i sreća i mir i ti i ja i mi… I toliko Ničeg još stane u jednu osobu i toliko Ničeg još stane u dvije. Ništa Je.“
Izložba je nastala kao produkt zajedničkih izleta, planinarenja, šetnji i kampiranja u prirodi, pa su tako predmet izložbe upravo prirodni materijali sakupljeni na šumskim putovima. Od šiblja, kamenja, granja i različitih komada drveta umjetnice su stvorile likovna djela koja dočaravaju njihov boravak u prirodi, tako da čitav prostor galerije djeluje kao jedna scena sastavljena od različitih fragmenata prikupljenih s različitih mjesta, predstavljajući materijalizirani dnevnik putovanja. Izložbeni prostor sačinjen je od zidnih, podnih i visećih instalacija, načinjenih ponajviše od granja i drugih oblika drva, pa se tako mogu vidjeti veliki zidni reljef izrađen od šiblja, fragmenti izrezbarenog drva ili pak gomila granja položena na tlo. Karakteristika svih instalacija upravo je njihova prirodnost i minimalne modifikacije nastale u svrhu izložbe, tako da se u prostoru uistinu osjeća prirodno okruženje.
Osim materijala sakupljenih u prirodi, bitan dio izložbenog postava su crteži, pričice, crtice o putovanjima te zapisane misli, nastale tijekom planinarenja ili kao naknadna inspiracija. Upravo ti dokumentirani događaji dočaravaju stvarnu sliku o planinarenju na Kalnik, Žumberak, Ivančicu ili Triglav, te opisuju situacije u kojima su se umjetnice nalazile. Pisani isječci i crteži na taj način postaju medij pomoću kojega možemo vizualizirati prirodu, bilo da se radi o šumi, livadi ili potoku. Time čitava izložba dobiva jednu višu vrijednost, fragmenti se povezuju u smislenu priču, čini se kao da smo upravo i sami dio nje, te na taj način doživljavamo izložbeni prostor kao iskrenu emociju. Među nabrojenima prisutne su i crtice o ekologiji, odnosu prema prirodi i međuljudskim odnosima, te poneki koristan savjet budućim planinarima. Naravno, svaka od pričica donosi pozitivne misli i oduševljenje prirodom, pa se na taj način posjetiteljima izložbe približava i sama ideja boravka u prirodi, ideja sklada i kolektivnog djelovanja koje je nezaobilazno u takvim pothvatima. Sve te ideje iskazuju vrijednost prirode i društvenih odnosa, pa se osim uživanja u promatranju same izložbe može nešto korisno i naučiti te poželjeti iskusiti prirodu i odvažiti se na sličnu avanturu.
Naizgled jednostavna, prirodna, ali jedinstvena izložba koja prirodnim fragmentima daje uvid u svijet prirode i planinarenja, otvorena je do 9.travnja 2016.
Fotografije Ana-Marija Krnić
