U Kući za ljude i umjetnost – Laubi može se razgledati nestalni postav #23, sve do otvorenja izložbe Jelene Remetin. Riječ je o stalnom postavu koji kod svakog postavljanja u galeriji doživljava određene promjene te daje posjetiteljima mogućnost iščitavanja novih značenja i otkrivanja novih radova iz Zbirke Filip Trade, čiji je Lauba izložbeni prostor. Iako je vodstvo i kustosku koncepciju Laube nedavno preuzeo Mario Guček Andromak, sam koncept nestalnog postava #23 nije se bitno mijenjao od ranijih. Kao i za prethodni postav, i za ovaj su izabrana djela već etabliranih hrvatskih umjetnika koji duže vrijeme djeluju na suvremenoj likovnoj sceni, kao i radovi najaktivnijih mladih umjetnika koji još uvijek grade svoje karijere.
Posjetitelji se na ulazu prvo susreću s djelom Emptiness Ante Jerkovića, umjetnika koji se odredio kao sljedbenik Yvesa Kleina, što je osobito vidljivo na ovome djelu u kojemu koristi specifičnu nijansu plave boje. Nasuprot ovog rada, nalazi se djelo koje je izloženo u sklopu svakog nestalnog postava, monumentalna slika Potpisivanje deklaracije o pripajanju Zapadne Hercegovine i Popova Polja Republici Hrvatskoj Lovre Artukovića. U ovom postavu Artuković se predstavlja s čak šest djela, od kojih treba istaknuti Modeli za Pietui Pieta obrnuto, u kojima umjetnik na drugačiji, gotovo ironični način pristupa tradicionalnoj temi iz povijesti umjetnosti, mijenjajući joj kontekst s ciljem zbunjivanja posjetitelja. Uz ova djela izložena je i Crna bogorodica Kristijana Kožula, čime se zapravo želi osvijestiti promatrača da se, unatoč tome što ne pripadaju istoj generaciji, oba umjetnika bave istim temama religije i tradicije te ih obojica izlažu na provokativan način.
Iza njih slijede portreti uvećanih dimenzija Deda, Matija i Tata Stipana Tadića, djela iz ranog razdoblja umjetnikovog života, dok je studirao na Akademiji. Na portretima se mogu pratiti određene fizičke sličnosti na licima pripadnika iste obitelji, čime umjetnik zapravo bilježi prolaznost vremena i života. Njegovi portreti su realistični, a modeli za njih su njegovi bližnji, što je moguća poveznica s Artukovićem, čiji su prizori također realistični i modeli su mu poznanici. Tadićevi portreti izrazito su intimni, što je osobito vidljivo u pogledima likova. Usamljenost, intimnost i emocionalna praznina tema su i triptiha Odlazak Zlatana Vehabovića, no on se bavi utjecajem kraja ljubavne veze na pojedinca. Psihičkim i emocionalnim stanjem pojedinca bavi se i Zlatko Kopljar u nizu crno-bijelih fotografija, prenesenih u digitalnom tisku i akrilu na platnu pod nazivom K 10. Fotografijama umjetnik bilježi i analizira svoja unutrašnja stanja, no propustom se može smatrati činjenica da djela nisu izložena u određenoj zatvorenoj cjelini kako bi posjetiteljima bilo lakše promatrati razvoj psihičkog stanja autora i usporediti isti.
Ivan Fijolić, Okršaj
U prostoru dominira poznati Okršaj Ivana Fijolića, skulpture kauboja koji su zapravo autoportreti umjetnika, a koji je gotovo uvijek izložen u sklopu nestalnog postava, jednako kao i instalacija Latency Ivane Franke. Sama instalacija nalazi se u odvojenom prostoru iza zastora kako bi posjetitelji mogli neometano uživati u prostornoj realizaciji i igri vidljivoga i nevidljivoga. Posjetitelji također mogu vidjeti strip u sedam dijelova Data Book on Hydrocarbons koji potpisuje Puma 34 i koji je izrađen u tehnici kolaža s izraženo seksualnim konotacijama. Dijelovi stripa izloženi su u odvojenom dijelu i istaknut je redoslijed, što posjetiteljima olakšava praćenje priče koju umjetnik razvija. Nestalni postav #23 nastavlja ideju ranijih postava, s naglaskom na spajanje starijih i mlađih autora obradom istih tema, koje su bile jednako aktualne prije nekoliko godina koliko su i danas.
Foto Ana Svalina
