Već smo pisali o oslikavanju zidova KBC Rebra u sklopu projekta Estetizacija i rehumanizacija javnog prostora: Umjetnost kao terapija, no ono što je u javnosti ostvarilo manji odjek, projekt je koji se paralelno ostvarivao u istoj bolnici.
Naime, tijekom siječnja 2017. godine, dvoje su studenata diplomskog studija Akademije likovnih umjetnosti, Anđela Zanki i Tomislav Hršak oslikali zidove hodnika bolnice KBC Rebro, dugačkog petstotinjak metara. Svaki je student oslikao mural od dvadesetak metara dužine i dva i pol metra visine. Sam projekt nastao je u Zagrebu 2016. godine kao suradnja između Kliničkog bolničkog centra Rebro i Akademije likovnih umjetnosti pod vodstvom Izv.prof. art. Tomislava Buntaka i Izv.prof.art Danka Friščića.
Radovi obaju studenata proizlaze direktno iz njihovih trenutnih umjetničkih preokupacija. Zanki i Hršak reagirali su na zadani prostor našavši se u njemu te su svoje radove prilagodili njemu i njegovim dionicima s kojima su svakodnevno komunicirali. Njihov je cilj, a ujedno i cilj projekta, preobraženje iskustva bivanja u bolničkom prostoru, kako za pacijente, tako i za širu populaciju koja svoje vrijeme provodi među zidovima bolnice.
Anđela Zanki svoj je rad koncipirala minimalistički. Velikim plohama plave boje oslikala je krajnji dio hodnika-tunela koji se na jednom dijelu njenog murala počinje lomiti te ritmički i plošno prelazi na sljedeće odjele. Nijansiranjem plave boje, koju isključivo koristi u svojim trenutnim monokromnim radovima, ona simbolički “ozdravljuje” prostor i pročišćava ga, prelazeći od ploha najtamnije do ploha najsvjetlije nijanse. Zakrivljeni prostor hodnika s kojim se umjetnica susrela omogućio je dinamičnost monokromnih ploha, a obzirom da se zbog krivulje iz početne točke stajališta ne vidi kraj hodnika, u koncept rada Zanki je uvrstila to “nestajanje”. Naime, plohe je nijansirala na taj način da i one same na neki način “nestaju”, te se polako stapaju s bjelinom zida. Time ona postiže smirenost i nenametljivost ugodne očima pacijenata i osoblja.
Tomislav Hršak, s druge strane, dinamičnost ostvaruje jarkih bojama kojima je naslikao deset Likova smještenih pri početku tunela, odmah po izlasku iz garaže KBC-A. Umjetnik Likove odabire iz vlastitog fundusa skica izvorno nastalih kao zabilješke na mobilnom uređaju. Na taj način on digitalno prenosi u opipljivu stvarnost, radikalno povećavajući dimenzije izvorno iznimno malenih radova. Sami Likovi predstavljaju ljude i životinje, ali i motive iz prirode koje Hršak u svom trenutnom stvaranju izvodi u mediju kiparstva i projicirajući ih na zid preko drugih radova. Kao i Zanki, on razlomljeni prostor koji oslikava koristi kako bi naglasio razigranost Likova i na taj način unio vedrinu u bolnički prostor.
Fotografije ljubaznošću Anđele Zanki.
