I ove su godine Jelšani mogli uživati u nizu kulturno-umjetničkih manifestacija čiji je organizator LAB 852. Organizirajući Jelsa Art Bijenale kroz cijeli srpanj 2021. godine voditeljice LAB-a Karmen Krasić Kožul i Marija Kamber postavile su si pomalo nezahvalan zadatak približavanja suvremene umjetnosti što široj publici, s naglaskom na umjetnost koja prenosi poruku o društvenoj odgovornosti i održivosti. Na bijenalu su sudjelovali brojni umjetnici, umjetničke organizacije, kustosi i predavači. Razgovarali smo s internacionalnim kolektivom Moon Gallery, koji u djelovanju spaja umjetnost i znanost, te s umjetnicima u rezidencijalnom programu Space Habitat Residency, koji su pripremili radove za prvu izvanzemaljsku umjetničku galeriju.
Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki skok za čovječanstvo! slavna je rečenica koju je izrekao astronaut Neil Armstrong kročivši na Mjesec 1969. godine i tako se upisao u povijest kao prvi čovjek na Mjesecu. Od tog su događaja prošle 52 godine, znanost i tehnologija u mnogočemu su napredovale, a ljudske ambicije sve su veće. Tako kolektiv Moon Gallery između 2022. i 2024. godine, u suradnji s ESA-om (European Space Agency), na Mjesec planira poslati prvu umjetničku galeriju. Za oblik galerije odabrana je Petrijeva zdjelica s mrežištem dimenzija 10x10 cm u koju će se pohraniti 100 umjetničkih djela raznih umjetnika. Ovako male dimenzije nužne su zbog financijskih troškova, pošto dostava tereta na Mjesec iznosi oko milijun dolara po jednom kilogramu. Nakon određivanja dimenzija umjetničkih djela i formata galerije, pojavili su se novi problemi. Svemirska industrija je sverastući sektor vezan uz politiku, znanost i tehnologiju, ali je izolirana od svijeta umjetnosti. Traženje partnera i nekoga tko bi izveo samo lansiranje u početku nije bilo lako, ali povezali smo se sa stručnjacima iz raznih područja, što je olakšalo situaciju, objasnila je Anna Sitnikova. Netko će se možda zapitati čemu toliki trud i angažman oko umjetničke galerije koja neće biti dostupna posjetiteljima, no kustosice već imaju spreman odgovor. Svemir je nedostupan za više od 7.5 bilijuna ljudi koji žive na Zemlji, pa je normalno zapitati se čemu služi galerija koju nitko ne može posjetiti ili umjetnost koju nitko ne može iskusiti iz prve ruke. Na ovo pitanje moguće je odgovoriti na više načina. Najprije, umjetnička vrijednost davno zaboravljenih arheoloških artefakata nije izgubljena za one koji ih pronađu. Zatim, razgovor o umjetničkom djelu koje se stvara je umjetnost sama po sebi, isto kako je i umjetnička gesta izrade umjetnosti koja je fizički nedostupna lebdeći negdje u svemiru. Umjetnost nije samo tržišno dobro koje se može postaviti na zid, nego transformativni dijalog s ljudskim postojanjem, u našoj misiji da spoznajemo stvarnost. Ispričala je to za Kulturflux Anna Sitnikova te dodala: Mjesec je glavno utočište galerije, ali ideja niti počinje niti završava tamo, naš rad je koncipiran na širenju ljudske kulturne djelatnosti izvan našeg planeta. Koje su to ideje koje želimo promovirati u budućnosti? Koje su to ideje koje želimo ostaviti iza sebe? Galerija na Mjesecu je simbolična gesta.
Program za širu javnost kolektiva Moon Gallery u sklopu Bijenala započeo je 2. srpnja nizom predavanja pod nazivom Intergalaktički razgovori koja su se održala na ljetnoj pozornici Venerande na Hvaru. Predavanjima je prethodio posjet Opservatoriju Hvar koji je bio namijenjen umjetnicima na rezidenciji te im je poslužio kao odskočna daska u proširivanju znanja iz područja astronomije. U sličnom su se tonu na Venerandi nastavila predavanja znanstvenika i ostalih stručnih suradnika iz kolektiva, među kojima je bio i profesor Bernard Foing, koji se smatra ocem prve europske ekspedicije na Mjesec. Iste su večeri u kapelici na Venerandi posjetitelji mogli razgledati i pop-up videoinstalaciju umjetnika Andreja Beštaka i Anje Leko koja prikazuje apstraktna okruženja i izmišljena mjesta uz umirujuću muziku koja u kombinaciji s prostorom pruža promatraču kontemplativno iskustvo.
Drugi dio programa kolektiva Moon Gallery na Jelsa Art Bijenalu činila je umjetnička rezidencija Space Habitat Residency tijekom koje su umjetnici priređivali radove za galeriju uz mentorstvo kustosica. Za sudjelovanje je organizacija LAB 852 raspisala natječaj, a jedini uvjeti bili su spremnost na kolaborativan rad te djelovanje u praksi koja spaja znanost i umjetnost. Na rezidenciji su sudjelovali Vita Jončić, Dejan Krstić, Josipa Slaviček, Ivana Šerić, Iva Šintić i Elena Štrok. Vođeni kustoskim duom Anne Sitnikove i Elizavete Glukhove, umjetničkih voditeljica projekta Moon Gallery, imali smo devet dana da istražimo mjesto i ljude s kojima smo se našli te da temeljem tih iskustava na zadnji dan Space Habitat Residency programa produciramo radove koji su se potom predstavili na pop-up eventu u javnom prostoru, duž jelšanske rive, ukratko nam je ispričala umjetnica Elena Štrok. Budući da smo Jelsu napustili prije realizacije radova, naknadno smo porazgovarali sa svim umjetnicima o tome što ih je motiviralo da se prijave na rezidenciju te o konceptima djela koja su pripremili za prvu galeriju na Mjesecu.
Umjetnica Vita Jončić predstavila se instalacijom Partenca, a koja je posveta zanatu i životu jelšanskih ribara. Oblikujući instalaciju pomoću kolaža teleskopskih opservacija planeta u tranzitu iz Opservatorija na Hvaru u kombinaciji s readymadeom ribarske mreže posljednjeg jelšanskog ribara, nadala sam se stvoriti jedan kontemplativni prostor gdje su završeci samo jedan oblik novih početaka, ispričala nam je Vita. Budući da i sama živi na otoku, jelšanski bijenale vidjela je kao priliku da se poveže sa susjednim Hvarom. Na rezidenciji je sudjelovala i lokalna umjetnica, arhitektica Josipa Slaviček koja rezidenciju smatra divnom prilikom za suradnju i druženje s različitim umjetnicima za razvoj kulture svoga malog mista. Njezino je sudjelovanje rezultiralo interdisciplinarnim radom u sferi arhitekture i umjetnosti i dizajna. Mare Crisium naziv je jednog od kamenih mora mjesečeve površine preko čijeg su vala posjetitelji mogli hodati bosi prolazeći kroz stvoreni vremenski portal, ispod volta jedne od uličica Jelse (kole). Prolazu je promijenjena tekstura i konfiguracija poda korištenjem kamena s kamenoloma devastacije jelšanske plaže preko koje se danas gradi cesta. Umjetničkom instalacijom nastojalo se stvoriti novi doživljaj već poznatog prostora aktiviranjem taktilnih i vizualnih osjetila prolaznika te skrenuti pozornost na rastući problem devastacije prirodne obale bespravnom gradnjom, objasnila je svoj rad Josipa Slaviček. Interaktivne intervencije u javnom prostoru dio su opusa radova kojima umjetnica nastoji potaknuti na razmišljanje o aktualnim događajima i globalnoj svijesti društva. Problemom ljudske destruktivnosti bavi se i rad još jedne lokalne umjetnice Ivane Šerić. Mijenjamo sve oko sebe da bi pristalo našim očekivanjima i standardima, umjesto da mijenjamo sami sebe, ističe autorica kojoj tema odnosa čovjeka i prirode nije strana. Promijenili smo galebove i pretvorili ih u gradske ptice koje kopaju po našem smeću. Promijenili smo im stanište i tako radimo s ostalim vrstama. Nećemo prestati sve dok ne uništimo planet do kraja i dok ne uništimo sami sebe, zaključila je Ivana.
Razgovarali smo i s autorom instalacije Šaptaji, umjetnikom Dejanom Krstićem kojega je ovaj projekt podsjetio na priču o malom princu te mu je sam Mjesec bio polazište inspiracije. Kada sam saslušao koncept jako sam se zainteresovao jer je meni ta ideja veoma romantična. Mesec je nešto što ima toliko značenja, toliko simbolike, to je nešto što ćeš vidjeti svako veče. Moja instalacija je inspirisana ranim detinjstvom i potrebom da svoje želje i tajne podelim sa Mesecom i zvezdama kao jedinim sigurnim mestom. U svojoj postavci instalacija Šaptaji služi kao monument i transmitor ispovesti na Mesec i zvezde.
Umjetnica Iva Šintić rad za Moon Gallery priprema tako da zapisuje i crta opažanja vezana uz događaje kojima se bavila na rezidenciji ili koji su se otvorili kroz rezidenciju te nastavili razvijati i kasnije. Bavim se dokumentacijom putovanja na Mjesec, s malog otoka, negdje u vremenu prije nego što se ikakvo putovanje još dogodilo. To su kratke crtice, ponekad dokumentarne, a ponekad apstraktne naravi, koje govore o vremenu, prostorima i odnosima unutar kojih se ovaj projekt razvija. Ono što je radila na Jelsi smatra eksperimentom vezanim samo uz jedan segment onoga što priprema kao konačan rad. Zamišljala sam da u jednom trenutku, kada radovi budu na Mjesecu, mora postojati, barem teoretski u budućnosti, neki promatrač koji će sudjelovati u tom radu. No mislim da je činjenica da danas propitkujemo takva pitanja jedan od koraka prema razumijevanju nas samih, ali i novonastalih (zemaljskih i svemirskih) situacija u koje se upuštamo i koje neupitno reflektiraju problematike s kojima se trenutno susrećemo na Zemlji.
Asfikterada je audiovizualni performans umjetnice Elene Štork koji propituje ideju materije i ideje vremena. Rad je nastao inspiriran starom mandolinom pronađenom u prostoru Ambulante, donedavno napuštenog prostora koji su organizatori bijenala sada pretvorili u galeriju. Prilikom pronalaska te stare jelšanske mandoline, otkriveno je da se glazba svirana na njoj može pohraniti van linearnog toka vremena, time omogućujući ponovo proživljavanje svirke u bilo kojem trenutku budućnosti, ako pojedinac zna kako. U tu je svrhu, u obliku murala, stvoren portal ispred Ambulante pred kojim se u petak 9. 7. održao kratak koncert. Za prolazak kroz portal i ponovno proživljavanje odsviranog koncerta potrebna je ulaznica. Broj ulaznica za publiku ograničen je na 7+1. Sedam je ulaznica tako bačeno prije samog početka koncerta, a tko god ih je od gledatelja pokupio sada drži mogućnost korištenja iste. Zadnja ulaznica, veličinom prilagođena dimenzijama kojima su ograničeni radovi u Moon Galleryju, planira se jednog dana poslati na Mjesec, gdje će neki budući entitet imati priliku posjetiti Jelsu 9. 7. 202., u trenutku kada je koncert izveden, ispričala nam je Elena.
Za kraj, ponovno smo se obratili kustosicama Moon Gallery kolektiva. Zanimalo nas je što misle o iskustvu u Jelsi i koji su im idući planovi te je li im već poznata lokacija idućeg rezidencijalnog programa Space Habitat Residency, a na naša pitanja odgovorila je Anna Sitnikova: Space Habitat Residency rezidencija u Jelsi bila je za nas vrlo značajno iskustvo jer se radi o prvoj umjetničkoj rezidenciji koju smo organizirale. Organizacija umjetničke rezidencije i mogućnost da budemo prisutne za vrijeme produkcije radova bio je naš dugo iščekivani cilj. Inače dobivamo gotove radove preko Moon Gallery otvorenog poziva. U Jelsi smo ostvarile odlične suradnje s umjetnicima, a neki se od projekata i dalje nastavljaju. Prekrasna stvar koja se dogodila za vrijeme rezidencije bila je bliska suradnja s lokalnom zajednicom. Umjetnici su istražili lokalne priče i iskusili ograničenja malog otoka te malenog formata galerije. Za sada još ne znamo gdje ćemo organizirati iduću rezidenciju, ali razmišljamo o suradnji s našim partnerskim organizacijama za obuku astronauta poput CHILL ICE na Islandu, LunAres Habitat u Poljskoj i HI SEAS na Havajima.
Fotografije: Silvia Roberta Zaplatić
Pročitajte više o Moon Gallery na poveznici
