Mario Romoda: PROMATRAČI

Posjetitelji Galerije PM od 19. svibnja mogu upoznati umjetnika Marija Romodu kroz izložene slike zajedničkog tematskog naziva Promatrači kojima nastoji prikazati sentimentalnost možda već zaboravljenoga trenutka koji je, međutim, zabilježen na obiteljskim fotografijama.

Ponovno uzimajući stare obiteljske fotografije u ruke, umjetnik se nastoji prisjetiti tih sitnih, ali svečanim tonom obilježenih trenutaka života na selu: vjenčanja, djetinjstva, sprovoda… Kako sam objašnjava, ti rijetki trenuci na njega su ostavljali i još pobuđuju dojam ‘spektakla koji se ne može usporediti s brojnim kulturnim događanjima koja razvijeniji gradovi mogu ponuditi’, odakle proizlazi osjećaj nostalgije i prema tom drugom svijetu i ljudima koji su taj svijet obilježili. Upravo taj odnos života zabilježenoga na fotografijama i novoga života te bezvremenost ili prolaznost nastoji svojim slikama prikazati Mario Romoda.

Dvadesetak četvrtastih platna manjih i većih dimenzija poredano je u nizu na zakrivljenome zidu Galerije PM. Na svakome je platnu jedan ili više likova (maskom skrivenog lica), a svako je platno cijelo ispunjeno. Ljudske su figure ili uklopljene u krajolik simboličan za prikazanu scenu ili je okolina nejasna, ispunjena bojama. Prikazani su likovi simbolično nazvani Promatračima jer predstavljaju poveznicu s tim drugim svijetom, prisutni su, ali opet daleki zbog čega su im i lica uglavnom skrivena pod raznobojnim bezizražajnim maskama.

Ako se kretanje započne s lijeve strane ulaza u galeriju, posjetitelj se prvo susreće s portretom četveročlane obitelji u domaćem okruženju, čija lica, međutim, nisu skrivena te gledaju u posjetitelja poluotvorenih očiju kao da im smeta svjetlost što ih obasjava. Sljedeća slika prikazuje vjenčanje gdje su jedino lica mladenaca otkrivena, a zatim slijede portreti pojedinačnih Promatrača pomiješani s prikazima obiteljskih događaja. Svaki od četiri pojedinačna Promatrača lebdi u drugačijem ambijentu poput vodenog ili vatrenog čime se možda želi naglasiti bezvremenost. Pozadina je ispunjena bojom ili sitnim elementima. Na nekim slikama prevladava jedna boja čije nijanse umjetnik kombinira i time stvara osjećaj spokoja, međutim okolina nekih Promatrača ispunjena je kratkim linijama, točkama i mnoštvom boja što naglašava nemir.

Lica Promatrača skrivena su maskom, no skrivena su i lica sudionika nekih obiteljskih događaja. Kod Promatrača moguće je naslutiti da identitet nije bitan, to su Heroji koji čekaju, a o kojima umjetnik kaže: “Događa se zanimljiv kontrast vremenskog postojanja u kojem se svaki trenutak pretvara u nepostojanu bezgraničnost intime. Moja je želja bila fokusirati se više na Heroje koji nisu opipljivi u samo jednoj dimenziji. Ponekad su Heroji oni koji su u sjeni, čekaju. Neki od njih nisu popularni i prijateljski nastrojeni. Heroji su svuda oko nas, neki čak i ne znaju da će to postati te se nikada ne žele smatrati jednim od njih. Noćni Promatrači su posvuda, no što ako je svijet već završio, a mi nastavljamo obitavati u sjećanju na njega? Ne smatram da je to istina. Trebali bismo priznati da naš svijet ipak nije osuđen na propast, da ima budućnost upravo zbog toga što smo još u mogućnosti oživiti i osvijestiti prošli trenutak i dati mu novu priliku. Jedan svijet nikad neće biti jedan, uvijek su postojali i postojat će i drugi svjetovi u kojima se miješaju junaci sa stvarnim osobama.” Suprotno tome, skrivena lica pojedinih članova obitelji možda reflektiraju daleko i mutno sjećanje, a možda su skrivena jer su uklopljena u svakodnevne situacije u kojima se svatko može pronaći zbog čega je isticanje portretnih karakteristika suvišno. Također, jedna je od mogućih interpretacija  utjecaj sadašnjosti koja je izmijenila te zabilježene likove prošlosti do te mjere da oni ostaju u sjećanju kao nepoznanica.

Atmosferi obiteljskih trenutaka doprinosi i okruženje u kojemu su nastali. Primjerice slika Zajedno prikazuje zagrljena tri člana obitelji ispred auta u dvorištu kuće, a prikazana je uglavnom plavim tonovima što naglašava nostalgiju, ili slika Vjenčanje na kojoj se mladenci odvajaju od grupe i slavlja te hodaju držeći se za ruke, stavljaju te događaje u točno određeni trenutak i na stvarno mjesto. Smještajem određenih trenutaka na stvarno mjesto, umjetnik nam možda želi skrenuti pozornost na svakodnevicu, na stvarnost i mogućnost susretanja takvih događaja u bilo kojemu trenutku života. Takvim svakodnevnim trenucima ne pridajemo pažnju, a upravo oni na kraju u nama bude nostalgiju. Pa ipak, smještajem pojedinaca ili cijele grupe u imaginarni svijet, možda se želi naglasiti važnost pojedinca, njegovo kretanje kroz vlastita sjećanja i emocije zbog čega je i naslikana okolina nejasna ili fantastična (primjerice, neki portreti smješteni su u svemiru koji sugerira beskonačnost).

I upravo zakrivljenim linijama i nepravilnim oblicima, stvara se dojam nestabilnosti površine. Svaki od zabilježenih trenutaka djeluje stvarno, no suprotno hladnom fotografskom zabilježavanju, Mario Romoda u svaki pojedini trenutak unosi i svoju emociju zbog čega se čini da površina pred nama bježi.

Naposljetku, zanimljiva je i igra odnosa Promatrača, svjedoka prošlosti zabilježenih u određenom trenutku, a opet bezvremenskih, i promatrača, posjetitelja izložbe, živućih, podložnih promjenama, a određenih pojedinim trenucima u životu.

Izložba će ostati otvorenom do 5. lipnja, a može se pogledati od srijede do petka od 11 do 19 sati te subotom i nedjeljom od 10 do 18 sati.

Fotografija: Ivana Završki