Makete koje čuvaju tradiciju

Bez mora nema ni Dalmacije. Ono je od davnina povezivalo narode, omogućavalo razmjenu robe, ali i kulture. Prijenos znanja i inovacija preko Jadrana stoljećima su omogućavali brodovi. Različiti po veličini, izgledu i namjeni, predstvaljaju često zaboravljenu ili pomalo zanemarenu tradiciju i kulturnu vrijednost. Ipak, uvijek se nađe netko tko razumije njihov značaj i ljepotu, netko s dovoljno talenta i ljubavi tko može oživjeti stare brodove i predstaviti ih javnosti. Zahvaljujući tim entuzijastima i umjetnicima, interes prema nečem naizgled zaboravljenom ponovno raste i kod mlađih naraštaja.

Na otoku Pašmanu, u mjestu Tkon, 5. kolovoza otvorena je izložba Vjetar Mediterana – tradicijske barke  riječkog autora Luciana Kebera. Nakon izlaganja u Crikvenici i Zadru, Keber je svoje makete tradicionalnih hrvatskih brodova odlučio predstaviti i otočanima. Takav izbor i ne čudi, s obzirom da su upravo ljudi s otoka najviše vezani za brodove. Oni oduvijek povezuju otoke s kopnom, kako nekada davno, tako i danas. Zbog tog neizostavnog sredstva prijevoza i povezivanja, otočani, odnosno boduli, i u ovim ubrzanijim vremenima nastoje održati vezu s tradicijom i obnavljati svoje stare brodice. Upravo je u Ugriniću, također na Pašmanu, poznata regata Đir po konalu na kojoj se natječu tradicijski brodovi na latinska jedra. Manifestacija ne okuplja samo zaljubljenike u brodove iz Tkona i Ugrinića te ostalih pašmanskih mjesta, već i brodare iz Biograda i Vodica, kao i okolnih Murtera, Prvića, Iža i drugih otoka.Izložba je ovim putem uspjela dati na dodatnoj važnosti već dobro znanoj otočkoj ljubavi.

Brodomaketarstvo je rezervirano samo za one s dobrim živcima, strpljive i predane ozbiljnom i zahtjevnom poslu. Ipak, takav je rad rijetko priznat, često ga se smatra samo hobijem te se zanemaruje njegova umjetnička vrijednost. Osim izrade, autor mora biti spreman i na ozbiljan istraživački rad, nakon kojega slijedi izrađivanje makete. Keberove makete deset su puta manje od njihovih pravih, velikih izvornika. Naravno, to ne umanjuje njihovu vrijednost, jer i maketa (koja u prostoru i ne djeluje toliko maleno) ima sve dijelove koje bi imao i pravi brod. Od najmanjeg detalja, malih ogradica do toga kako postaviti jedro, sve je mora biti točno izračunato i proučeno. Budući da se brodomaketarstvom bavi još od djetinjstva, Keber je aktivno sudjelovao u organizaciji državnih prvenstava u izgradnji maketa, kao i u Hrvatskom savezu brodomaketara. Zahvaljujući njegovom dugogodišnjem istraživanju, objavljene su i tri publikacije: Tradicionalne brodice hrvatskog Jadrana, Priručnik za izradu makete trabakula i Tradicionalne barke Jadrana.

Za nas koji se manje razumijemo u brodove zanimljivo je otkriti nove priče koje se vežu uz autorove makete. Imena brodova mogu nas zbuniti jer će se negdje isti brod zvati gajetom, a drugdje leutom. Poznati su nam leuti, uglavnom korišteni za ribolov, ali i kod njih, ovisno o području u kojem se nalaze, uviđamo razlike. Keber na jednom mjestu donosi pregled brodica od juga do sjevera Jadrana. Svaka je maketa posebna i donosi nešto novo što bez pomnijeg promatranja i objašnjenja teško možemo uočiti. Od manjih leuta do velikih jedrenjaka zahvaljujući maketama možemo zamisliti kako su nekada takvi veliki brodovi polagano plovili morem. Posebno je zanimljiva rekonstrukcija liburne, odnosno broda kojeg su koristili Liburni u 1. tisućljeću prije Krista.

Svakako je potrebno naglasiti kako se na izložbi mogu vidjeti i ostaci kondure (Condurra Croatica). Dijelovi ove tradicionalne brodice izloženi su u Tkonu zahvaljujući naporima podvodnih arheologa i Instituta za pomorsku baštinu Ars Nautica čije se sjedište upravo nalazi u mjestu postava izložbe.

Svi zainteresirani koji se nađu u blizini otoka Pašmana, mogu posjetiti izložbu do 15. rujna.