Svako umjetničko djelo priča određenu priču. Zbog toga je umjetnost kroz povijest postala usko isprepletena s prenošenjem ideja i politikom. Kulturflux donosi priču o postavu u Rezidenciji veleposlanice SAD-a, „Made in America – An Immigrant Story“. Riječ je o izložbi koju je u srpnju 2024. otvorila američka veleposlanica Nathalie Rayes u svojoj rezidenciji u Zagrebu. U ponedjeljak, 30. rujna 2024., veleposlanica je ugostila mlade novinare u svojoj rezidenciji te je Kulturflux imao jedinstvenu priliku razgovarati s veleposlanicom o izložbi koja je postavljena u okviru programa Umjetnost u veleposlanstvima.
Program je utemeljio američki predsjednik John F. Kennedy početkom šezdesetih s ciljem promicanja međukulturalnog dijaloga. Cilj programa je pokazati publici da umjetnost nadilazi nacionalne granice i gradi veze među ljudima. Do sada su u američkom veleposlanstvu u Zagrebu izlagana djela Jaspera Johnsa, Victorije Montoro Zamorano, Alice Beasley, Arthura Cohena i mnogih drugih. U sklopu programa svaki veleposlanik odabire djela za rezidenciju po vlastitom nahođenju i na taj se način svaki veleposlanik samoreprezentira. Veleposlanica Rayes odlučila se za temu migracija, budući da je i osobno usko vezana uz nju. Naime, kao devetogodišnjakinja s obitelji je iz rodne Venezuele došla u Ameriku, čija je danas državljanka. Posvećenost pitanju migracija veleposlanica potvrđuje i kroz svoj životopis. Naime, jedna od njezinih ključnih zasluga kao javne službenice svakako je osnivanje prvog gradskog Ureda za useljenička pitanja u Los Angelesu. Govoreći o svojem iskustvu, naglasila je: „Iako se nismo rodili u SAD-u, ta nas je zemlja izgradila, kao što i naziv izložbe sugerira. Snagu joj daju i imigranti koji dolaze sa svojim nadama i ciljevima kako bi ostvarili svoje snove.“
Postav uključuje dvadeset djela američkih slikara, grafičara i fotografa, a tematski obuhvaća sve kontinente. Veleposlanica Rayes više puta je naglasila da je zapravo željela zastupiti sve zemlje svijeta, no to nije bilo moguće. Među zastupljenim umjetnicima i umjetnicama prisutni su: Susan Pear Meisel, Anneli Arms, Ed Ruscha, Rick Rockamora, Jeanne Jelandoni, Leeah Joo, Antonio Masi, Bryan Fernández, Mlayka Gormally, Lewis Hine, Augustus Sherman, Marjory Collins, Dorothea Lange i Arnold Genthe, kao i nepoznati fotografi koji su snimili prve dolaske imigranata u SAD. U sklopu tih fotografija česti je motiv otok Ellis koji je u razdoblju od 1892. do 1954. služio kao imigracijska postaja za luku New York. Kroz otok je samo u tom periodu prošlo oko 12 milijuna imigranata.[1] Jedna od fotografija s motivom otoka Ellis je i fotografija Slavic Immigrant at Ellis Island Lewisa Hinea. Na njoj se vidi žena kako spava na klupi, naslonjena na svežanj u kojemu su njezine stvari. Ispod fotografije nalazi se Hineov komentar u kojemu navodi da otok Ellis nije bio u stanju osigurati dovoljan broj kreveta za 5 000 migranata koji bi svakodnevno dolazili na otok pa su migranti često morali, poput žene na fotografiji, spavati na klupama, stolcima, ali i na podu. Naizgled jednostavna fotografija prenosi univerzalno iskustvo imigranata na Ellisu i govori o problemima otoka u tom razdoblju, ali i izazovima koji su čekali migrante u novoj zemlji.
Izložba govori o iskustvima američkih useljenika, o pripadanju i o utjecaju njihovih iskustava na američku povijest i kulturu. Štoviše, djela propituju što znači biti Amerikanac. Zanimljiv primjerak s posebnom kulturalnom konotacijom je djelo Pojagi Baroque. U katalogu izložbe umjetnica je podijelila što stoji iza naslova slike: „Povjesničar umjetnosti Irving Lavin napisao je da raskošna draperija u baroknoj umjetnosti razdvaja fiktivni od stvarnog svijeta i spaja prošlost sa sadašnjošću poput zastora u kazalištu. Barokna draperija često je bila smještena uz rub slike kako bi se promatraču dalo do znanja da je dobio pristup nečemu dragocjenom.“ Upravo to skriva i ovo djelo. Naime, djelo prikazuje tradicionalnu korejsku tkaninu koja je kroz svoju dugu povijest korištena za zamatanje i prenošenje stvari. Sama tkanina prenosi vlastitu priču jer se često u korejskoj kulturi veže uz dobre želje. Štoviše, u pojagi se često zamataju dragocjenosti i predmeti od velikog značaja. Na taj način umjetnica kroz jednostavni motiv prenosi priče mnogih imigranata, koji su sve svoje dragocjenosti nosili sa sobom u novu državu. I ostala djela uključena u postav izdvajaju fragmente iz života i kultura umjetnika, čime postaju ogledala svih onih različitih iskustava koja tvore američki identitet i Sjedinjene Američke Države kakve ih danas poznajemo.
Ova izložba još je jedan podsjetnik na dugogodišnje ispreplitanje umjetnosti s politikom i globalnim problemima. Osim toga, odličan je primjer korištenja umjetnosti kao poticaja na dijalog o bitnim temama poput migracije. S obzirom na to da su američki predsjednički izbori pred vratima, a u Hrvatskoj se posljednjih nekoliko godina masovno povećao priljev migranata, izložba je veoma aktualna. Stoga preporučujemo razgledavanje djela koja su dostupna i online.
____
Ovim putem zahvaljujemo Veleposlanstvu SAD-a u Hrvatskoj, veleposlanici Nathalie Rayes i gospođi Nikolini Paić na ukazanoj prilici da pišemo o ovoj izložbi.
Fotografije preuzete s web stranice https://art.state.gov/portfolio/zagreb_2024/.
[1] Prema podatcima iz muzejskog arhiva otoka Ellis
