Hrvatski muzej arhitekture HAZU pravi je skriveni biser među brojnim muzejima u Zagrebu koji privlači zaljubljenike u domaću modernu arhitekturu. U srijedu, 6. studenog 2019. godine u njemu se održalo otvorenje izložbe Le Corbusier i hrvatska arhitektura – dijalozi i refleksije. Izložba je nastala suradnjom Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU i Instituta za povijest umjetnosti, a autorice izložbe su dr. sc. Tamara Bjažić Klarin i doc. dr. sc. Borka Bobovec. Kao popratni program najavljene su projekcije dviju emisija iz serijala Hrvatske televizije Jedno djelo o kućama Kraus Ernesta Weissmana i zgradi radnika poduzeća Kemikalije export-import Drage Galića u Zagrebu, čije su urednice Ana Marija Habjan i Evelina Turković, te okrugli stol Aktualnost Le Corbusierove misli i djela u nas. Izložba ostaje otvorena do 15. siječnja 2020. godine.
Charles Édouard Jeanneret, poznatiji kao Le Corbusier, nesumnjivo je jedan od najutjecajnijih arhitekata 20. stoljeća čija su revolucionarna načela prigrlili i naši arhitekti, njegovi suvremenici, te se njegovim ostvarenjima divimo i danas. Širenje utjecaja nije se odvijalo samo na formalnoj i stilskoj razini, već i na teorijskoj te idejnoj. Naime, Le Corbusier je osim bogatog arhitektonskog opusa iza sebe ostavio i niz teorijskih tekstova, a jedan od najvažnijih je zasigurno Pet točaka moderne arhitekture koji predstavlja nove koncepte poput slobodnostojećeg tlocrta. Još jedna posebnost njegovog opusa su nerealizirani projekti programatske uloge, dakle nositelji određenih ideja, poput radikalnog plana Voisin koji je šokirao onodobnu parišku javnost.
Le Corbusierov utjecaj možda je stilski najuočljiviji u ostvarenjima arhitekta Drage Galića, osobito prilikom realizacije dviju višestambenih zgrada u Vukovarskoj ulici u Zagrebu koje podsjećaju na Unité d'habitation u Marseillesu. Arhitekti Zvonimir Kavurić, Ernest Weissman, Juraj Neidhardt te Vladimir Turina su se pak usavršavali u Le Corbusierovom atelijeru, čime se detaljnije bavi dr. sc. Vedran Ivanković u knjizi Le Corbusier i hrvatska škola arhitekture koja se temelji na arhivskoj dokumentaciji i donosi važne podatke o vezama Le Corbusiera s našim arhitektima. Na otvorenju izložbe, Tamara Bjažić Klarin napomenula je da su kraću suradnju također ostvarili Ksenija Grisogono i Krsto Filipović, čime se bavila na Međunarodnom seminaru Francuski utjecaji na umjetnost i arhitekturu srednje i jugoistočne Europe 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća koji je organizirao Institut za povijest umjetnosti. Prilikom otvorenja, osim autorica izložbe, govor je održao i voditelj Muzeja, akademik Andrija Mutnjaković koji je otkrio kako je u svojim projektima činio suprotno od Le Corbusiera, ali ne zato što ga nije poštivao, već je upravo on bio njegov poticaj za osamostaljenje u stvaranju te utjecaj na idejnoj razini.
Postav izložbe organiziran je tako da su dvije prostorije posvećene hrvatskim arhitektima te jedna samo Le Corbusieru. Smjer kretanja u muzeju nije striktno određen pa posjetitelji mogu odlučiti hoće li prvo pogledatli dio postava koji je posvećen Le Corbusieru da bi bolje razumjeli njegov utjecaj na izložene projekte i fotografije realizacija hrvatskih arhitekata, što je i fokus izložbe, ili će najprije pogledati postav posvećen domaćim arhitektima, a Le Corbusiera ostaviti kao šećer na kraju. Čast je imati priliku vidjeti Le Corbusierove realizacije uživo tako da izložene fotelja i svjetiljka, koje je upravo on dizajnirao, podižu kvalitetu izložbe, a moguće je vidjeti i prva izdanja originalnih Le Corbusierovih knjiga. Tu je prikazana i izložba Le Corbusiera koju su realizirali Fondation Le Corbusier i francusko Ministarstvo vanjskih poslova, a održala se na Arhitektonskom fakultetu šezdesetih godina. Spomenuta je i poslijeratna putujuća izložba Le Corbusier koju je organizirao Savez arhitekata Jugoslavije, a održala se u Zagrebu Beogradu, Ljubljani, Skoplju, Sarajevu te Splitu i Mostaru.
U dvije prostorije koje su posvećene hrvatskim arhitektima zastupljeni su Drago Ibler, Drago Galić, Neven Šegvić, Ivan Vitić, Mladen Kauzlarić, Zdravko Bregovac te četvorica arhitekata koji su djelovali u Le Corbusierovom atelijeru, Zvonimir Kavurić, Ernest Weissman, Juraj Neidhardt i Vladimir Turina. Osim projekata i fotografija građevina, prikazuju se i filmovi Ernesta Weissmana iz Fondation Le Corbusier u Parizu te su izloženi neki brojevi časopisa Čovjek i prostor i ostale publikacije, kao onodobni važan medij za prijenos ideja i informacija.
Oduševljenje velikim Le Corbusierom ipak ne smije umanjiti vrijednost naših zaista sjajnih arhitekata koji nisu kasnili za svjetskim suvremenim zbivanjima. O internacionalno zapaženoj kvaliteti njihovih ostvarenja svjedoči izložba otvorena prošle godine u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku naziva Toward a Concrete Utopia, a na činjenicu da je i sam Le Corbusier cijenio četvoricu koja je djelovala u njegovom atelijeru ukazuju i otkrivena pisma koja je Vedran Ivanković predstavio u djelu Le Corbusier i hrvatska škola arhitekture.
„Fokus izložbe Le Corbusier i hrvatska arhitektura — dijalozi i refleksije jest upravo na ovome dijalogu — kritičkom sagledavanju medijacije Le Corbusierovog načina mišljenja arhitekture i grada, te njihove materijalizacije u projektima i realizacijama hrvatskih arhitekata. Tri glavna elementa ili nositelja izložbe su: Le Corbusierova kanonska djela, medijatori znanja o njima, i radovi hrvatskih arhitekata u kojima se reflektiraju iz zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.“ (iz Predgovora)
Fotografije: Silvia Roberta Zaplatić
