U petak, 18. ožujka, u 20 sati u Galeriji Kupola zagrebačke Gradske knjižnice na Starčevićevom trgu 6, održao se Književni petak posvećen umjetnosti i terapiji. Razgovaralo se s gostima Milanom Košutom, Zorom Subotić i Majom Ujević, a urednik i voditelj bio je Tonči Valentić.

‘Iako živimo u svojevrsnom ‘stoljeću depresije’ u kojem je nužno neprekidno ukazivati na važnost mentalnog zdravlja, psihička oboljenja još uvijek su snažno socijalno stigmatizirana. Art-terapija, ali i  liječenje umjetnošću općenito postaju sve aktualnija tema u umjetničkim, znanstvenim i medicinskim krugovima. Sam pojam odnosi se na ‘vrstu psihoterapije u čijem je fokusu likovno izražavanje kao sredstvo ekspresije emocija i misli te razrješavanja psiholoških konflikata, odnosno, koncept umjetnosti kao lijeka. Umjetnošću se pokušava utjecati na sve aspekte boli, kako psihičke, tako i fizičke. Iako je kod nas takav oblik liječenja još u svojim začecima, u mnogim je zemljama već ustaljen. Na tribini se pokušalo objasniti odnos između umjetnosti i psihofizičkog stanja pojedinca, odnosno načina na koji različite grane umjetničkog stvaralaštva mogu pozitivno utjecati na pojedince i „razriješiti razne psihološke konflikte“.

‘Umjetnost je ljekovita’ bila je središnja teza razgovora. Psihoterapeutica Zora Subotić otvorila je raspravu terminološki sumirajući art-terapiju za koju je naglasila da nije jednosmjerno područje te da modaliteta ima bezbroj. Također je navela kako se art-terapija može provoditi kroz razne oblike, dakle, nije naglasak na likovnoj umjetnosti, već postoje i grane poput muzikoterapije, biblioterapije, te psihodrame. Naglašeni su i termini koji se vežu uz umjetnostkao što su sloboda, autentičnost i kreativnost. Sve su to pojmovi koji neminovno dovode i do ispunjenijeg i stabilnijeg stanja pojedinca. Kroz art-terapiju psihijatri ulaze u prostor umjetnosti i obrnuto, što naglašava interdisciplinarnost same metode na čemu se u suvremenom svijetu sve više inzistira.

Zanimljivo je da se ipak umjetnici često vežu uz nestabilnost i psihološke poremećaje, što dolazi u kontradikciju s umjetnošću kao lijekom za iste. Charles Baudelaire, Vincent Van Gogh, Mark Rothko, Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Frederic Chopin i Edgar Alan Poe samo su neki od brojnih pojedinaca kojima su neurološki poremećaji obilježili život i stvaralaštvo. Ipak, njihovo stvaralaštvo se može isto protumačiti kao neka vrsta terapije koju su provodili sami nad sobom. Psihijatar Milan Košut istaknuo je kako ‘bez postojanja nema kreativnosti’  te kako bi čovjek trebao „otvoriti sva osjetila“ da u cijelosti doživi svijet.

Glumica Maja Ujević koja je više puta bila hospitalizirana u bolnici Vrapče  napisala je  2014.godine scenarij za dokumentarnu glazbenu monodramu Siješ za budućnost za koju je naglasila da se radi o autobiografskom tekstu. Osvrnula se na činjenicu da joj svaka izvedba potonje monodrame predstavlja vrstu psihoterapije pomoću koje izbacuje sve negativno i doživljava jedno vrstu katarze. Ta se metoda naziva method- acting, a slična je već spomenutoj psihodrami.