DUAL - BARTOL GALOVIĆ i VITO TRBULJAK “Vrlina/porok + Razmišljanja kao internet, a ne kao kvadrat”

Nastavkom ciklusa izložbi pod nazivom „DUAL“, LEXART skladište još je jednom postalo mjesto susreta i interakcije između radova dvaju umjetnika. Ovoga puta publika je imala priliku upoznati se s radovima dvojice mladih umjetnika, Bartola Galovića i Vite Trbuljaka, čiju je zajedničku izložbu pod nazivom „Vrlina/porok + Razmišljanja kao internet, a ne kao kvadrat“ bilo moguće pogledati od 9. do 20. travnja 2024. Ovom izložbom umjetnici su prikazali različite odnose spram modernog društva uhvaćenog u stanju zasićenosti digitalnim sadržajima te su svojim djelima pokušali probuditi gledatelja kako bi napustio pasivno lutanje internetskim bespućima  i navesti ga na dublju analizu pojedinih sadržaja.

Bartol Galović u DUAL je ušao s djelima objedinjenim pod nazivom „Vrlina/porok“ kojima istražuje različite emocije, pojave i pitanja vezana uz suvremeno društvo, njegove navike, želje, pristup umjetnosti i svim drugim pozitivnim i negativnim pojavama i emocijama koje ovisno o kontekstu mogu postati vrlina ili porok. Izložena djela velikih formata autor je ujedinio stubom na početku izložbenog prostora koji gledatelju služi kao svojevrstan putokaz ili legenda kroz djela tako što na svakoj strani pronalazi pet pojmova povezanih s određenim uzorkom ili bojom koje autor kasnije isprepliće na velikim formatima geometrijske apstrakcije, stvarajući tako kompleksna djela kojima inovativno oslikava suvremene društvene pojave – trend prosjeka, ispiranje mozga, besmislena alternativa

Ovaj neuobičajen pristup gradnji i iščitavanju djela, umjetnik je dodatno aktualizirao organiziranjem happeninga na otvorenju izložbe. Naime, izložbu je posjetilo i nekoliko osoba u potpunosti prekrivenih odjećom i maskama sa spomenutim uzorcima koje Galović koristi. Sudionici happeninga prvotno su zauzeli mjesta na postamentima na kojima su bila postavljena djela stvarajući tako vezu s određenim prikazima prema kojima su nakon nekog vremena oformili svojevrsan odnos te se počeli kretati među publikom, ulaziti u interakciju s pojedinim posjetiteljima i drugim djelima u izložbenom prostoru. Ovom intervencijom Galović je svoja djela oživio i doslovno pokazao sve one pozitivne i negativne  prikrivene želje, osjećaje i stavove koji inače samo skriveni šeću našim mislima i interakcijama.

Drugu stranu ovoga duala čine printovi Vite Trbuljaka pod nazivom „Razmišljanja kao internet, a ne kao kvadrat“ kojima se autor pokušava odmaknuti od svakodnevne okruženosti obiljem informacija i naglašene digitalizacije u društvenoj interakciji koja naglasak stavlja na vizualne podražaje kojima ne pridajemo posebnu pažnju te  u kojima bezuspješno pokušavamo pronaći dublji smisao. Vodeći se ovim zapažanjima, Trbuljak stvara djela geometrijske apstrakcije koja čine redukcije slika preuzetih s interneta svedenih na četiri ključne boje predočene pravokutnim geometrijskim formama različitih veličina. Uz to, dio radova okupljen je pod nazivom „Paint zastave“ na kojima autor stvara printove različitih geometrijskih uzoraka koji promatrača na prvi pogled svojim izgledom i formatom u kojem su oblikovane mogu podsjetiti na stvarne zastave. Navedeni postupci pokušavaju publiku podsjetiti i upozoriti kako sve što možemo vidjeti na internetu nije stvarno te na preopterećenost suvremenog društva maksimalno dotjeranim i rafiniranim vizualnim sadržajima koju umjetnik pokušava izliječiti redukcijom i apstrakcijom.

Dualom između Galovića i Trbuljaka LEXART skladište pretvoreno je u točku spoja suprotnih pristupa ovih umjetnika sveprisutnim temama vezanima uz suvremeno društvo kojemu sve više upravlja digitalan sadržaj. Galovićeva djela pretežno tamnog kolorita od publike su zahtijevala visoku razinu uključenosti s obzirom na to da je njihovo iščitavanje bilo uvjetovano korištenjem legende boja i uzoraka, a spomenuti je happening dodatno angažirao publiku u pronalaženju granica vrline i poroka kako vlastitih, tako i tuđih. S druge strane, Trbuljak je ponudio bijeg od upadanja u vrtlog traženja smisla u digitaliziranoj šumi vizualnih informacija tako što je publici ponudio jednostavne forme koje služe ponovnome učenju čitanja slika i buđenju zanimanja za njihovim shvaćanjem.

 

Fotografirala Buga Cvjetanović.