Posljednja izložba druge sezone ciklusa DUAL, ona Roberta Fenricha i Mladena Stropnika (zajedno sa suradnicima, Miroslavom Ćukovićem i Martinom Petričem) pod nazivom Vessels/Vascular + wormy hazelnuts, otvorena je 14. svibnja u zagrebačkoj galeriji LEXART.
Kao i u dosadašnjim izložbama iz istog ciklusa, tema ove izložbe ostvaruje se prilikom samog otvorenja jer odluke su o konceptu i postavu prepuštene upravo umjetnicima te se željeni element sukoba starije i novije generacije manifestiraju tek u trenutku recepcije publike. Rijetko se, pa gotovo i nikada, fokus stavlja i na sam proces nastanka izložbe — razinu suradnje među umjetnicima, kao i izostanak galerijske kustoske intervencije. Zanimljivo je ipak, kao referentnu točku za promatranje izložbe u kontekstu cjelokupne suvremene umjetničke produkcije, spomenuti činjenicu da je čitav postav ove izložbe osmišljen u samo jednom razgovoru dvojice umjetnika, što se i očituje u zoniranom pristupu prostoru te jasnoj granici između njihovih radova.
Veću od dviju zona zauzima Stropnik, koji sa sobom, kao što to uvijek čini na svojim samostalnim izložbama, dovodi i suradnike — prijatelje umjetnike iz cijelog svijeta za koje smatra da se tematski ili vizualno slažu s njegovim izrazom. On ne preuzima ulogu kustosa već im dopušta da se samostalno predstave. Tako je dio prostora posvećen Petriču i njegovu radu Ubojstvo jednojajčanog blizanca, u kojem problematizira pitanja autorstva te prostora kojeg u istom zaokupljaju umjetna inteligencija i priroda. Može se reći da on u ovom slučaju, kao i AI, krade od prirode znajući da sam rad nastaje ostavljanjem platna s nanesenim crvenim akrilom na kiši te tako priroda postaje njegov konačni autor. Ipak, on ga dalje prisvaja i u vidu performansa, gdje njegov nastanak uživo bilježi na blockchainu te isti i prodaje kao NFT. Upravo to i jest veza dvojice umjetnika jer su i Stropnikovi radovi dostupni za kupnju, osim u fizičkom obliku, i u obliku NFT-a. Uz to, Stropnik se koristi umjetnom inteligencijom kako bi svojim radovima dao dodatnu dimenziju pa je tako uz legende osam izloženih grafika postavio i QR kod kojim se preuzima aplikacija Artivive. Promatranje grafike kroz tu aplikaciju donosi nam nove elemente kao što su umetnuti zvuk vode na radu u kojem zapravo gledamo zastavu koja vijori na vjetru, ili pak cenzura izraza „đe ste pi***?“ na radu Maki. Bitno je napomenuti da niti jedan od izloženih radova ne pretendira na neku ozbiljnost koja se često provlači kroz svijet umjetnosti, već kroz upotrebu jednostavnih crteža nalik na dječje te kratkih i efektnih natpisa on prenosi određenu priču te se poigrava s publikom. Osim digitalnih intervencija putem aplikacije, prisutne su i one analogne te kroz repetitivne procese u obradi samog papira, kao što je ponavljanje izrezivanja jednog dijela dvadeset puta na jednak način ili pak gužvanje papira udaranjem ga na spužvastoj površini, on testira granice grafike i koliko se zapravo intervencija može napraviti da se ona potpuno ne promijeni. Repeticija je prisutna i u radu Ćukovića te se on u radu Untitled koristi nekonvencionalnim alatom za ručno otiskivanje printa.
Gumica, inače korištena za brisanje, u ovom slučaju služi upravo za stvaranje matrice sitnih točkica, odnosno grafike koja kao da ima dva života – izbliza se vidi jedno, a iz daljine je promatrana slika mutna i gubi okvire te se ne može točno protumačiti o čemu je riječ.
Fenrich u svojem dijelu galerije inspiriran interijerom galerije izlaže starije serije radova – Vessels i Vascular – koje su krenule još dok je bio student na Akademiji likovnih umjetnosti. On se, pak, okreće čovjeku i tjelesnosti te su njegove serije povezane upravo fascinacijom tijela, organizma te mašinerije mikro i makroodnosa koji čine neku pojavnost. Istraživanjem sustava potrebnih za funkciju organizma, kako ljudskog tako i društvenog, nalazi sveopću prisutnost rizomatskih mreža te se na istima bazira rad Vessels, nastao manipulacijom skenova vaskularnog sustava čovjeka. Isti se motiv provlači i kroz impozantnu prostornu instalaciju Vascular, koja podsjeća na kancerogene stanice koje se šire i dominiraju prostorom, kao i ljudskim tijelom. Proširenjem, te dvije serije postižu svoju konačnu formu pa ih izlaganjem u prostoru LEXART-a Fenrich simbolički ostavlja iza sebe i nastavlja u drugom smjeru.
Izložbu je moguće pogledati još u utorak, 28. svibnja.
Fotografirao Luka Pešun.
