Od 18. listopada posjetitelji su mogli doći u Hrvatski muzej arhitekture HAZU pogledati izložbu o arhitektu i dizajneru Vladi Petričeviću. Njegov opus obilježio je veliki interes za oblikovanjem interijera i njegove opreme. Voditelj muzeja, akademik Andrija Mutnjaković, naglasio je značaj Petričevićeve arhitekture malog mjerila tako što ju je usporedio s ogromnom Mamuticom – ”Sve same sitnice malog mjerila. One sitnice od kojih se sastoji sreća života čovjeka. One sitnice manjeg koje ostvaruju više. One sitnice koje ništavnog čovjeka inkarniraju njegovim djelom. One sitnice u kojima počiva Božanski detalj. Vlado Petričević je sitnicama malog mjerila pridonio hrvatskoj arhitektonici više od Mamutice.” Autorica izložbe je kustosica dr. sc. Iva Ceraj.
Na otvorenju je obilježena obljetnica 50 godina arhitektovog stvaralaštva, a ono će sigurno svim posjetiteljima ostati u sjećanju i po jednoj simpatičnoj igri stolnog tenisa. Iza te partije krije se jedna zanimljiva i neobična priča. Radi se o tome da je arhitekt Drago Galić imao svoju radionicu u prostoru današnjeg muzeja arhitekture i volio je stolni tenis koji je u to doba bio vrlo popularan sport. U radionici se također nalazio jedan stol kako bi arhitekti za vrijeme pauze mogli igrati stolni tenis. Arhitekt Petričević nije djelovao u Galićevoj radionici pa iz tog razloga nije imao priliku s njime odigrati jednu partiju iako mu je to bila želja. Tako je na otvorenju izložbe posvetio igru stolnog tenisa arhitektu Dragi Galiću i nazvao je ”Neodigrana partija”. Kada su arhitekt Petričević i njegov protivnik obukli trenirke preko svojih odijela, igra je započela i svi su pažljivo pratili. Nakon partije stol se ponovno sklopio, a posjetitelji su imali priliku počastiti se ukusnim kestenpireom i kušati vino.
U prvoj prostoriji izložen je Petričevićev namještaj te se u njoj upoznajemo s njegovim najranijim radovima. Njegov prvi dizajn, iz studentskih dana, jedno je rasvjetno papirnato tijelo. Ideja je bila omogućiti regulaciju intenziteta rasvjete uz pomoć dvaju rotacijskih bubnjeva i lamele. Već se na tome dizajnu uočava težnja prema funkcionalnome. U istoj prostoriji nalazi se i jedno od njegovih najznačajnijih djela. Riječ je o namještaju ”Lovac Luka” i izložen je njegov zadnji sačuvani primjerak. O njegovoj popularnosti svjedoči činjenica da su ga naručivale i prekooceanske zemlje. Namještaj je bio dizajniran tako da se može rastaviti i spremiti u kutiju baš poput Ikeinog namještaja i to je uvelike olakšalo njegov transport. Uz namještaj je dolazio šaljivi video kako ga sastaviti, a u Maksimiru ga je snimio naš multimedijalni umjetnik Ivan Ladislav Galeta. Petričević je na otvorenju objasnio kako je taj namještaj već bio skup te su se šalili da kupac vjerojatno ima dovoljno novaca da posjeduje i projektor.
Petričević je dizajnirao još jednu popularnu seriju namještaja – ”Čiča Tom”. Namjera je bila napraviti namještaj od malih dijelova otpada drveta. Na izložbi je izložen i primjerak ove fotelje.
Ovdje se može vidjeti i zaslon za trgovinu ”Jadran” u Jurišićevoj ulici. To je bila Petričevićeva prva suradnja s Centrom za industrijsko oblikovanje. Petričević je promatrao lokaciju kako ona izgleda pješačeći, a kako promatraču iz tramvaja. Svi postojeći zasloni bili su ili plavi ili crveni ili bijeli pa se on odlučio za narančastu i ljubičastu boju – ”Kada je zaslon zasvijetlio u inače tamnoj ulici, djelovao je kao žeravica.”
U drugoj su prostoriji većinom izloženi arhitektonski projekti. Tu možemo vidjeti projekte poput ”Dom kulture s ljetnom pozornicom u Malom Lošinju”, ”Prenamjena štaglja u obiteljsku kuću D. u Samoboru”, ”Obnova krova i pročelja stambene građevine, Kačićeva 22 u Zagrebu” i još nekoliko njih. Vrlo je zanimljiv neizvedeni projekt za ”Park Mladenaca” koji se trebao nalaziti u Novom Zagrebu. Maketu ovog projekta možemo vidjeti izloženu, ali ne na postamentu, već unutar crnog postamenta.
Fotografija makete izložene na VI. Zagrebačkom salonu u sklopu sekcije ”Prijedlog”, Studentski centar u Zagrebu, 1971.
U trećoj prostoriji vidimo obnove povijesnih objekata u Maksimiru. Cjelokupnom ugođaju pridonosi kreativno rješenje kustosice Ceraj koja se odlučila nadopuniti prazan zid projiciranjem krošnje drveta uz zvukove slavujevog pjeva. Na sredini prostorije, na postamentima, nalaze se makete obnovljenog paviljona Jeke, obnovljenog Vidikovca i paviljona iz Slavuj-gaja u Maksimiru. Petričević se nadovezao na postojeću arhitekturu paviljona te po uzoru na nju dizajnirao sedam kioska za prodaju suvenira.
Ovim izložbeno-izdavačkim projektom muzej je nastavio s valorizacijom autora arhitekata s našeg područja koji su svojim opusom, osim u arhitekturi, značajno doprinijeli i dizajnom koji nažalost pada u zaborav. Činjenica da je izložbeni primjerak namještaja ”Lovac Luka”, koji je u svoje doba doživio toliki uspjeh da se dobro prodavao i u inozemstvu, ostao zadnji sačuvani, samo je jedan od dokaza da se našem dizajnu ne posvećuje onoliko pažnje koliko bi trebalo. Ova je izložba uspjela pobuditi interes pa je na njezinom otvorenju rečeno kako postoji mogućnost da se ”Lovac Luka” ponovno vrati u proizvodnju te se možemo nadati da će ova priča ipak imati sretan završetak i da nećemo dopustiti da se domaćeg dizajna možemo prisjećati samo iz starih fotografija.
