Ciklus izložbi „VGA 03“ večeras konačno otvara svoja vrata! Galerija Siva, Galerija Kluba Kocka, Galerija Knifer te Galerija SKC na tjedan će dana nadići geografske udaljenosti te postati mjesto susreta studentske likovne scene. Otvorenje izložbi zakazano je za 19 sati ovoga ponedjeljka, 22. studenoga, a izložbe će ostati otvorene do 30. studenog 2021. godine.
Tekstove novinarki Kulturfluxa potražite na izložbi u svome gradu, a u nastavku pročitajte što o radovima Marka Mrvoša, Jelene Bogdanić, Filipa Malovčaka i Lucije Lukšić, te Branimira Bobana, Dorije Valković, Matee Oslić i Marine Brkić pišu Marta Agičić i Dora Lučić.
Današnji svijet uistinu je teško zamisliti bez brojnih oblika komunikacije koji postoje. Mediji, društvene mreže i potpuna digitalizacija svih načina komunikacije u suvremenu društvu naveli su umjetnika Marka Mrvoša da preispita kojim se to sve komunikacijskim kanalima služimo. Multimedijalni rad Beep, koji je Mrvoš izradio u AI-softveru, sastoji se od četiriju plakata i videouratka na kojima su prikazani stihovi pojedinih pjesama u Morseovu kodu. Plakati i videoanimacija nastali su u AI-softveru, a nakon što je umjetnik videoanimaciju s plakatima ponovo proveo kroz AI-softver, nastao je zvuk. Morseov kod, kao jedan oblik komunikacije koji je pomalo zapostavljen (a s druge strane bezvremenski i međunarodno usvojen), u ovome je radu suprotstavljen suvremenim digitalnim slikama. Slika, zvuk i video neki su od oblika komunikacije, a oni su ujedno podložni raznim interpretacijama. Umjetniku je cilj analizirati načine komunikacije nekada i sada, važnost Morseova koda te prisutnost umjetne inteligencije u suvremenim umjetničkim praksama.
Kako bi to bilo da je i more plastično? O tome ramišlja umjetnica Jelena Bogdanić u radu naziva 2021. Zamišlja kako bi to bilo da nas jedan plastičan val preplavi. Realizirajući sve radove gotovo isključivo od reciklirane plastike, Bogdanić nas nastoji upozoriti na sve probleme koje proizvodnja i reciklaža plastike nose. Plastična tkanina, kako opisuje svoj rad 2021, nastala je peglanjem, topljenjem, prešanjem i lijepljenjem odbačenih vrećica i industrijskih folija. Njezine dimenzije od 8×4 metra i postav uz prozor (kao zavjese kroz koju dopire prirodno svjetlo) plastičnoj tkanini daju estetski aspekt, a boje i uzorci pojedine plastične ambalaže kojom se umjetnica koristi omogućuju promatraču promatranje prostora iz nove perspektive s pomoću odsjaja boja iz plastike. Svjetlo je – kao jedini prirodni dio cijele kompozicije – ključno jer otkriva i estetski privlačne karakteristike plastične ambalaže. Umjetnica ističe kako nas ipak to šarenilo ambalaže ne treba zavarati i radom upućuje na trenutačnu surovu stvarnost ekocida.
Kad bi se balon još više napumpao, bi li prije pukao hram ili balon? Pitanje postavlja umjetnik Filip Malovčak u radu Akademski gastritis. Balon koji nosi simboliku novih medija i antički hram koji simbolizira klasičnu umjetnost dva su suprotstavljena motiva u radu nastalom 3D-modeliranjem. Unutar bijele makete antičkoga hrama nalazi se crveni balon. Toliko je napumpan da izlazi kroz šupljine hrama. Balon je savršen simbol jer je šupalj, a kada pukne, proizvodi glasan zvuk. Baš tako umjetnik doživljava tehnologiju – kao prijeteće ništavilo koje može uništiti klasičnu umjetnost. Taj napeti suodnos klasične umjetnosti i suvremene tehnologije umjetnik problematizira u radu koji u potpunosti izrađuje u suvremenome mediju i tako dodatno naglašava pitanje vrijednosti klasične umjetnosti i suvremene tehnologije.
Umjetnica Lucia Lukšić, u želji da se udalji od konvencionalna prikazivanja klimatskih promjena, problemu suživota čovjeka i prirode pristupa iz novoga rakursa. Multimedijalni rad Posljednji divovi sastoji se od dvaju dijelova koji zajedno u prostoru tvore fantastične prizore. Ledenjaci, koji se tope od posljedica globalnoga zatopljenja, kod umjetnice su prikazani na digitalnim printovima, no dovedeni su do razine neprepoznatljivosti zato što je njihova forma u potpunosti modificirana. Podizanjem razine mora zbog otapanja ledenjaka plovni promet prema projekcijama umjetnice bit će znatno olakšan, pa tako drugi dio multimedijalnoga projekta čine hologramske projekcije brodova u staklenim prizmama. Brodovi zajedno s printovima ledenjaka postavljaju pitanje odnosa između problema nestanka ledenih površina i mogućnosti koje bi donijeli novi prometni putevi, koji bi čovjeku još više olakšali globalizaciju.
MARTA AGIČIĆ
Branimir Boban umjetnik je koji stvara u više različitih medija: skulpturi, litografiji i fotografiji. Kroz svoja djela preispituje slojeve ljudske svijest i načine postizanja unutarnje ravnoteže. Takav jedan rad je i Apoptoza (programirana smrt nekog organizma). Radi se o poliesterskoj skulpturi koja prikazuje samuraja u ambivalentnom trenutku izvršenja autodestruktivnog čina. Rad tematizira hrabru, monumentalnu žrtvu pojedinca, poznatu pod nazivom seppuku. Inspiriran japanskom kulturom, autor se pozabavio zanimljivim polaritetima protesta i samokontrole, žrtve i odavanja počasti samom sebi. Isto tako su polariteti uočljivi i na estetskoj razini: sam položaj i oblikovanje samurajeva tijela sugeriraju izuzetnu napetost trenutka, dok izraz lica odaje mirnoću.
Doria Valković se osim oslikavanja javnih prostora bavi i društvenim angažmanom s ciljem približavanja likovne umjetnosti široj zajednici. U svom radu Iz kaosa u red, Doria suprotstavlja dvije krajnosti i pomiruje kaos prikazan kao apstrakcija u gornjem dijelu, i red, simbolično prikazan u bijelom, donjem polju i u samim likovima ličioca. Osim reda i kaosa, sukob je vidljiv i u oprečnim slikarskim izrazima; apstraktnom i figurativnom slikarstvu. Isto tako, autorica dotiče i pitanje samog procesa umjetničkog stvaranja i prikazuje apstrakciju kao potpuno nepredvidiv i slobodan iskaz autorovih emocija i misli. Toj ideji suprotstavlja prizor radnika koji simboliziraju predvidljivost, ali i pozitivnu društvenu promjenu kao krajnji rezultat rada.
Umjetnicu Mateu Oslić promatranje prirodne strukture drveta i godova u njemu motiviralo ju je da oblikuje skulpturu U prostoru. Radi se o organičkoj skulpturi koju sačinjavaju dva drvena objekta premazana lanenim uljem. Autoričino promišljanje o odnosu skulpture i prostora osim u samom nazivu vidljivo je i u otvoru koji je stvoren na donjem dijelu nižeg objekta. Svojom intervencijom brusilicom i djetlom dovela je neke od godova do krajnje napetosti što je uvjetovalo konveksni oblik skulpture.
Marina Brkić stvara u različitim likovnim izrazima: apstrakcija, land art i geometrizam. Zaokupljena pravilnošću geometrije, Marina se u radu Tamna strana Mjeseca pozabavila temom nepoznatog i imaginarnog. Prikazujući ljudskom oku nevidljivi dio Mjeseca, ponudila je svoje viđenje nepoznatoga koje je oblikovala u željezu. U njezinoj je ideji igra preklapanja kružnih dijelova skulpture uvjetovana promatračevim položajem i simbolizira nama poznatu, osvijetljenu, i nama nepoznatu, mračnu stranu Mjesečeve površine.
DORA LUČIĆ
