Izložba „Zbirka Kurjak - motiv žene u djelima hrvatskih umjetnika“ predstavljena je u razdoblju od 20. travnja do 4. svibnja 2024. u Galeriji Mona Lisa u Zagrebu. Izložba je predstavila samo dio umjetničke zbirke dr. Asima Kurjaka, a u postavu se nalazilo 57 djela velikih hrvatskih umjetnika i umjetnica. Među njima, bilo je djela Vlahe Bukovca, Bele Čikoša-Sesije, Roberta Auera, Miroslava Kraljevića, Antuna Augustinčića, Marte Ehrlich Tompe i Ivana Meštrovića.

„Motiv žene, uz krajolike, najčešće se javlja u djelima likovnih umjetnika“, objašnjava dr. Kurjak. „Motiv žene, posebno majke, djevojke ili starice, naravno, žensko tijelo kao akt oduvijek je pobuđivalo interes i umjetnika i gledatelja. Moja supruga i ja smo ginekolozi, poznajemo žensko tijelo, ponekad i dušu bolje nego žene same, pa mi se čini prirodno da u mojoj kolekciji, uz krajolike, dominira motiv žene [...]. Zato mi se, evo, upravo ostvaruje san. Uvijek sam želio pokazati svijetu dio svoje zbirke koji se odnosi na motiv žene u djelima hrvatskih umjetnika. Taj mi se san, moj životni san, eto, upravo ostvaruje zahvaljujući Galeriji Mona Lisa, zapravo mladom gospodinu Martinu [Hencu] koji se prihvatio tog pothvata napraviti izložbu s tom temom.“

Svako od djela iz zbirke Kurjak jedinstveno je i razlikuje se u načinu na koji je motiv žene ostvaren. To je na izložbi bilo vidljivo već u prostornom rasporedu djela. Odmah na ulazu, posjetitelje su dočekali portreti na koje se tematski nastavljao motiv ženske figure.

Logičan nastavak bili su aktovi. No, na tom je mjestu ova izložba napravila jedan veliki preokret. Naime, aktovi su bili smješteni tek u podrumsku prostoriju čime su zapravo svojevrsno gurnuti u drugi plan, iako su upravo aktovi jedna od najčešćih tema u kojoj se ostvaruje ženski motiv; kao što to Zdenko Tonković ističe u predgovoru izložbe: „Mnogo je pisano o ženskom aktu, bio je temom ili osi mnogih izložbi: postao je gotovo sinonimom ženstva“. Kod ove izložbe, smještajem aktova u podrumsku prostoriju, vidi se propitivanje motiva žene u umjetnosti, a sama žena maknuta je iz svojeg tipičnog položaja objekta.

Nezaobilazna je povezanost motiva ženske senzualnosti i majčinstva. Majčinstvo i žena u domaćoj atmosferi, genre scene, bili su smješteni u posljednju prostoriju. No, treba naglasiti odličan prijelaz koji se ostvario pri prelasku iz prostorije s aktovima u prostoriju s genre scenom. Te su dvije teme povezane ilustracijama koje je 1960. Miljenko Stančić napravio za „Lolitu“ Vladimira Nabokova.

U postavu izložbe velika pažnja pridana je u i detaljima. Tako su slobodna mjesta popunjavale Meštrovićeve, Radauševe, Kršinićeve i Augustinčićeve skulpture koje su gledatelju omogućavale sagledati ljepotu motiva žene u prostoru kroz još jedan novi medij.

Možda najviše o pažnji kojom je pristupljeno zbirci i odabiru djela te njihovom rasporedu u prostoru govori odabir djela za stražnji zid posljednje prostorije. Ta je prostorija relativno malena, no odabirom djela prostor se otvorio i proširio. Naime, zadnji zid zauzimala je slika „Dvoje“ umjetnika Miljenka Stančića. Djelo prikazuje par koji gleda u daljinu okrenuvši pritom leđa promatraču koji time sam postaje dio djela i prati pogled para sa slike. Na taj način i promatrač sudjeluje u izložbi koja ostavlja svojevrsan otvoren kraj pun pitanja. Zdenko Tonković u predgovoru nudi svoju interpretaciju tih pitanja: „Poslije gledanja ove posebne Izložbe pitamo se kakva bi bila ideja ženstva dr. Kurjaka? Može li se ona uopće izraziti klasičnom slikom, ili bi mutirali u vrleti novih praksi: do šutnje/praznine.“

Neosporivo je da je izložba izvrsno kurirana, no valjalo bi razmisliti kako jače istaknuti motiv žene i kroz žensku perspektivu jer izložba obuhvaća uglavnom djela muških umjetnika čime se dobiva neuravnoteženo jednostrana perspektiva.

Izložbu prati bogati katalog koji uključuje proširen izbor djela, kao i predgovor Zdenka Tonkovića „Ženstvo u zbirci Kurjak“ te autobiografske natuknice prof. dr. sc. Asima Kurjaka, a zainteresiranima se pruža prilika pogledati manji dio zbirke (19 djela) u Galeriji Stratiko Dominikanskog samostana u Starom Gradu na Hvaru od 27. do 29. rujna 2024.