Dana 7. lipnja u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU otvorena je izložba s pregledom dizajnerskih djela arhitekta Bernarda Bernardija u razdoblju od 1951. do 1985. godine. Na izložbi je moguće vidjeti arhitektove originalne nacrte, autorske fotografije, bilješke te nekoliko sačuvanih primjeraka njegovog namještaja. Njegov opus ubraja se u prve klasike hrvatskog dizajna. Uvelike je pridonio profesionalizaciji struke, no ostvarenje Studija dizajna nije doživio. Izložba kronološki pokazuje arhitektovo djelovanje. Svako razdoblje njegovog djelovanja ima svoju prostoriju, a ideja ulaska u iduću sobu je kreativna i simbolizira skok u nešto novo. Na cjelokupan dojam utječe i sam muzej i njegova lokacija – prekrasna vila na Tuškancu koja zaokružuje cijelu izložbu jer Bernardi je volio prirodu i bila mu je inspiracija, a prva stvar koju posjetitelji vide nakon izložbe je priroda, odnosno šuma.
Izložba započinje prikazom slike članova avangardne skupine slikara i arhitekta EXAT 51 (Eksperimentalni atelje), među kojima je i Bernardo Bernardi. Potom slijedi i prikaz njegovih najranijih djela. Jedan od njegovih prvih utjecaja je Adolf Loos pa je tako Bernardijev namještaj od prirodnih materijala, bez dodatnih dekoracija, jer je prirodna ljepota materijala ostvarena u njemu samome.Arhitekt tada pronalazi rješenje za praktičnije opremanje škola i sličnih ustanova, zaključivši da je potrebno učiniti namještaj lakšim i pokretljivijim. Osmišljava drvene stolce koji imaju rupe na nekoliko mjesta kako bi se im smanjila masa.
Bernardi također osmišljava stol i stolac koji su svojom veličinom prilagođeni malom djetetu. Izložba oživljava i neke zaboravljene, ali bitne izložbe kao što su Zagrebački trijenale i Porodica i domaćinstvo 1960. godine. Izložena su Bernardijeva priznanja za prvu nagradu na 1. i 2. zagrebačkom trijenalu, koji su održani 1955. i 1959. godine.
Na izložbi Porodica i domaćinstvo izloženi su još neki Bernardijevi praktični dizajni. To je vrijeme masovnog preseljavanja iz sela u gradove te potreba za stanom raste. Ti stanovi su vrlo mali pa treba promišljeno iskoristiti prostor. Bernardi osmišljava ležaj koji po danu može služiti kao fotelja, a po noći kada se spusti naslon, služi kao krevet. Dizajnirao je i ormarić za dnevni boravak koji u isto vrijeme može biti i radni stol i bar.
Godine 1960., Bernardi odlazi u Skandinaviju. Boravi u Danskoj, Finskoj i Švedskoj. Taj boravak uvelike utječe na njegov daljnji dizajn. Skandinavski dizajneri crpe inspiraciju iz prirode. On potom dizajnira namještaj tako da bira motive iz prirode, ali taj namještaj još uvijek zadržava svoju praktičnu ulogu. Rezultati tog spoja izgledaju zanimljivo te je ideja uspješno ostvarena. Na izložbi je izloženo nekoliko primjera tog tipa. Jedan od njih je stolac s naslonom u obliku kamena oblutka.
Po povratku u Hrvatsku, Bernardi dizajnira interijere javnih ustanova kao što su zračna luka Pleso, poslovna zgrada Vjesnik i Pučko otvoreno učilište – tada Radničko sveučilište „Moša Pijade“ u Zagrebu. Posjetitelji na izložbi mogu vidjeti prikaze još nekih njegovih interijera kao što su robna kuća „PRIMA II“ u Splitu, hotel „Breulija“ u Brelima i hotel „Marko Polo“ na Korčuli. Za izložbu su posuđene neke od fotelja koje se inače i danas nalaze u Pučkom otvorenom učilištu. Posjetitelji se mogu odmoriti na vrlo udobnoj crnoj fotelji dok gledaju projicirane fotografije izvornog interijera učilišta.
Na kraju izložbe moguće je vidjeti fotografije iz arhitektova života. Kako se uz arhitekturu bavio i fotografiranjem, izložene su i neke fotografije koje je on uslikao. Među njima se nalazi i ona na kojoj je Bernardi sa svoja dva hrta od kojih se nije odvajao te je po njima bio prepoznatljiv.
