Za većinu, garaža predstavlja samo prostor za smještaj automobila, motocikala, alata ili sličnih predmeta. Međutim, za članove studentskog umjetničkog kolektiva Kvadar, koji djeluje pod Udrugom studenata Akademije dramske umjetnosti – F420, prostor garaže predstavlja mogućnost povezivanja studenata Akademije likovnih umjetnosti i njihovih kolega s Filozofskog fakulteta te publike tako što garaže u različitim zagrebačkim kvartovima pretvaraju u pop-up galerije. Prva je na redu bila trešnjevačka garaža u Gredičkoj 29. Tamo su se 26. veljače 2024. godine u punome dvorištu predstavili članovi Kvadra te otvorili svoju prvu izložbu koja obuhvaća radove mlade umjetnice Astrid Jakšić pod nazivom Auto-moto portret show, a koju je bilo moguće pogledati do 2. ožujka.
Igra riječi koja se krije u nazivu ove izložbe otkriva nam kako je koncept izložbe koncentriran na ciklus autoportreta koje je Jakšić naslikala tijekom studija, a koji su dovitljivo isprepleteni s pojmovima kao što su automobil, motor i auto show, a koje asociramo uz prostor garaže u kojoj su ova djela izložena. Vrhunac ovoga spoja utjelovila je sama umjetnica svojim performansom koji je obilježio otvaranje izložbe. Naime, Jakšić je na izložbu došla u kožnoj jakni motorističkoga stila koju je za vrijeme performansa zamijenila slikarskom kutom te je, sjevši za platno postavljeno kraj ogledala na pragu garaže, naslikala autoportret u svega dvadesetak minuta brzim i dinamičnim pokretima stvarajući tako istinski „automotoportret show“ za posjetitelje.
Vezu između autoportreta kao djela koje prikazuje vlastiti lik umjetnika i ambijenta garaže pojačala je i nekolicina automobilskih retrovizora i ogledala nasumično postavljenih u prostoru koji su potaknuli posjetitelje na propitkivanje vlastitoga lika – proces koji autorica uči i razvija kroz medij autoportreta. Uz ogledala, tu su i male dimenzije ovoga garažnog prostora, pa je tako posjetitelj u mogućnosti ove autoportrete sagledati s polja povišene intimnosti i refleksivnosti koja mu omogućava lakše razumijevanje i identifikaciju s motivom introspekcije koji Jakšić istražuje kroz slikanje vlastitih portreta. Kroz izložbu, prikazan je raspon od njezinih prvih autoportreta do onih nedavno završenih, pokazujući tako proces kojim umjetnica otkriva vlastiti lik i način na koji ga doživljava kroz učenje i istraživanje forme tradicionalnoga autoportreta koji u kasnijim radovima sve više napušta. Autorica ističe kako joj je korištenje vlastitoga lika kao modela isprva bilo vrlo izazovno. U svijet autoportreta ulazi na drugoj godini studija kada počinje slikati vlastitu figuru u različitim formatima kao zadatak u sklopu nastave slikarstva. Ti su radovi obilježeni formalnim akademskim pristupom slikanju portreta koji teži realističnome prikazu figure te su ta djela postavljena na ulazu u garažu.
Uvidjevši značaj u dokumentiranju vlastitoga tijela, na trećoj godini studija vraća se temi autoportreta, ali sada s malim formatima i reduciranom paletom boja koju primarno čine nijanse crne i sive boje, a kojima su postepeno dodavane nijanse smeđe. Jakšić to čini kako bi što bolje upoznala vlastiti lik i načine na koje ga može najbolje utjeloviti kroz svoja djela. Ti kasniji radovi pokazuju odmak od početničkog straha i upoznavanja forme autoportreta te donose slobodniji pristup motivu vlastitoga tijela koji umjetnica postupno prestaje prikazivati doslovno onakvim kakvim jest, rasplinjavajući tako pojam tradicionalnoga akademskoga autoportreta. Točnost fizičkoga izgleda tako pada u drugi plan, a naglasak je postavljen na psihičko-mentalnu dimenziju čovjeka koju autorica smatra ključnom kako bi uspješno prikazala cjelovit lik. Uvođenjem ove nove dimenzije u svoja djela, autorica se odmiče od stroge figuralnosti te uvodi blage dodire apstrakcije ili karikaturalnosti u pojedinim djelima, istražujući pritom i različite forme i tehnike koje odgovaraju njezinim trenutnim emocionalnim stanjima i životnim događajima koje želi prenijeti autoportretom.
Ključna djela za ovaj preokret prema naglašavanju vlastitih emocija i mentalnoga stanja u prikazima vlastitoga lika, Astrid Jakšić ostvaruje u dvama djelima velikih dimenzija koja su postavljena na središnji zid te tako dominiraju izložbenim prostorom čime se potencira njihova važnost u dosadašnjem opusu ove umjetnice. Riječ je o djelima Autoportret slikara I i Autoportret slikara II koja čine diptih prikaza autoričinih unutarnjih portreta u kojima u potpunosti napušta svoj fizički izgled, koncentrirajući se isključivo na psihičku dimenziju svoga bića. Oba djela prikazuju neodređene, gotovo bezlične figure, lišene bilo kakvih fizičkih obilježja koja bi mogli povezati s umjetnicom, smještene u nedefiniran prostor, a jedina su obilježja fizičkoga svijeta kist i paleta koje figure drže u rukama, odajući tako kako je i ovdje riječ o svojevrsnom autoportretu umjetnice. Navedenim djelima cilj je prikazati ogoljenu emocionalnost autorice koja postaje iskren odraz njezina lika koji u tim trenutcima osjeća bol, tjeskobu i ljutnju, a to prate i snažni potezi kista, odabir sive i crvene boje te položaj figura koje su nezgrapno postavljene unutar okvira slike. Snažna emotivnost leži i u činjenici kako ova djela nastaju brzo, u naletima emocija, bez prethodne skice. Ovo će oslobađanje od dotadašnjega strogog shvaćanja definicije autoportreta biti vidljivo kroz djela koja stvara nakon ovog diptiha, a u kojima se vraća određenim fizičkim značajkama svoga lika, ali sada u novome svjetlu emotivnosti i introspekcije.
Ovom izložbom kolektiv Kvadar publici je omogućio uvid u radove nove mlade umjetnice koja je ovim putem javnosti pokazala svojevrstan umjetnički dnevnik koji pokazuje njezin razvoj i napredak te upoznavanje vlastitoga umjetničkoga izraza, ali i svijesti o sebi kao o subjektu svojih radova. Izložen ciklus autoportreta Astrid Jakšić predstavlja dio njezina rada temeljenoga na tematizaciji introspektivnosti koji nije završen, već predstavlja početnu fazu na putu njezinoga daljnjega stvaralaštva kojim će nastaviti istraživati i proširivati vlastiti izraz i shvaćanje ove tematike.
