U LEXART skladištu, 19. rujna u 20 sati, otvara se u sklopu ciklusa DUAL izložba Karela Boonzaaijera i Deana Jokanovića Toumina pod nazivom dvostruka priča na četiri noge. kroz maglu. Cilj je ciklusa DUAL predstaviti izložbu dva suprotstavljena umjetnika ili umjetnice novije i starije generacije. 

Dual je značenjski, grafički, fizički, mentalno, strukturalno i simbolički pluralan. Dubiozan, ali moguć. Jedinstven, horizontalan i vertikalan. Dual je dovoljno jak alibi za kreativni susret.

Karel Boonzaaijer
Ples mašte

Tijekom naših razmjena ideja u klubu Dean i ja razgovarali smo o tome kako prikazati posjetiteljima to nevjerojatno čudo „duala”. Uobičajeni koncept izložbe „na zidu” bio nam je, naravno, jedna od mogućnosti, ali željeli smo nešto manje uobičajeno, što bi naglasilo naše zajedništvo kao braće po umjetnosti. Zašto ne osloboditi zidove galerije i dati mašti vlastiti prostor tako da svako umjetničko djelo postavimo u vlastitu „sobu”? Odlučili smo stvoriti dvadeset zasebnih, ali istodobno i povezanih kutija. Svaki deset; tako bismo posjetiteljima omogućili da otkriju i individualnost i zajedništvo u umjetnosti u zasebnom okružju, upotpunjenom zasebnim osvjetljenjem. Posjetitelji se mogu prošetati oko izložaka i stvoriti vlastite dojmove gledajući kroz vratašca i otvore u kutijama koje funkcioniraju poput diorama. Kako bismo dočarali naš način dijeljenja umjetnosti, u sredini galerije stvorili smo prostor s velikom, povezanom skupinom „rasplesanih” kutija: poput krda dugonogih životinja koje jedna u drugoj traže utočište, ujedinjuju se u svojem plesu mašte. 

Dean Jokanović Toumin
Moguća jednakost različitog 

Iskustvo zajedničkog rada često je u sukobu s osnovnom intencijom samostalnog rada. Naš rad, Karelov i moj, ne pati od sindroma prevladavanja različitosti: istog trenutka u našemu slučajnom upoznavanju i nastavku druženja konstatirali smo moguće sagledavanje, kao u ovom slučaju, jednakog vizualiziranog cilja. U ovim kućicama, nazvao bih ih ”izložbenim naseljem sojenica”, obitavaju naši specifični sadržaji, neka vlastita vjerovanja iz različitih prošlosti pretočena u moguću zajedničku viziju sličnih, ali različitih sadržaja: moguće jednakosti različitog. Geometrija sluha za različito uvodi nas u zajedničko crtovlje. Upotrebom riječi ispunjava se svaka udubina, svaka naznaka postaje gotovo zajednički čin, pritom ne gubeći ništa od osobnog. Istovremeno se pojavljuju zajednički različiti akcenti koji obogaćuju, a rezultat je novo vizualno iskustvo. Pristanak na radikaliziranje forme tumačimo kao beskompromisan stav koji nužno ne osiromašuje, nego ostavlja prostor uporabi riječi, prelazi iz jednog stanja u neko novo, drugo stanje. Dvije prenapregnute strune u vizualnom smislu dosežu maksimum izričaja onom formom koju svaki autor za sebe suprotstavlja drugom. 

Karel Boonzaaijer rođen je u ljeto 1948. kao sin pekara u Utrechtu u Nizozemskoj. Prvi se put zaposlio 1963. kao mlađi stolar u velikoj tvrtki za proizvodnju namještaja. Tijekom rada ondje, sve ga je više počela zanimati filozofija na kojoj se temelje stvari koje je izrađivao, da bi na koncu odlučio graditi vlastite oblike u budućnosti. Nakon studija na Fakultetu arhitektonskog dizajna u Utrechtu, 1969. počeo je raditi kao mlađi dizajner u poznatoj nizozemskoj tvrtki za proizvodnju namještaja. Od 1974. do 1980. bio je na čelu razvoja proizvoda te tvrtke. Između 1980. i 2008. bio je partner i suosnivač nizozemskih dizajnerskih studija Mazairac, Boonzaaijer i partneri te Boonzaaijer i Spierenburg. 2005. dobio je nagradu Wallpaper za najbolji domaći dizajn. Od 2005. do 2017. radio je na pola radnoga vremena kao profesor konceptualnog dizajna na Sveučilištu primijenjenih znanosti u Aachenu u Njemačkoj. Njegovi su dizajni predstavljeni u istaknutim galerijama, poput Palais de Tokyo u Parizu, Kunsthal u Rotterdamu i Centraal Museum u Utrechtu, a izlagao je i u Arsenalu u Veneciji. Održao je izložbe u inozemstvu, između ostaloga u Milanu, Barceloni i Londonu. Trenutačno redovito organizira radionice umjetnosti i dizajna na nekoliko europskih umjetničkih akademija.  

Dean Jokanović Toumin rođen je u Sarajevu 1946. godine. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Pripada takozvanom Zagrebačkom krugu i kao umjetnik oblikuje se u atmosferi koju određuju kulturna previranja i odjeci Exata 51, bune studenata 1968. godine kao i u Zagrebu održavane izložbe Novih tendencija te djelovanje umjetničke grupe Gorgona. Sudjelovao je na izložbama diljem svijeta i realizirao umjetničke projekte pod okriljem prestižnih internacionalnih institucija umjetnosti poput bijenala u Veneciji, São Paolu i Valenciji, Fondacije Joan Miró, MUMOK-a u Beču i Muzeja umjetnosti Haifa. Djeluje kao jedan od tri autora i kustosa u Centru za suvremenu umjetnost Staten Island u New Yorku 2002. godine. Od samog početka uključen je u formiranje kolekcije Ars Aevi za izgradnju Muzeja suvremene umjetnosti u Sarajevu čiji arhitektonski projekt potpisuje Renzo Piano. Radio je kao profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Od 2007. realizira projekt s obilježjima radova u nastajanju pod nazivom Linija kao dimenzija prostora u suradnji s brojnim muzejima i galerijama, ali i u izvaninstitucionalnim okvirima. Osnivač je i voditelj projekta LEXART u suradnji s Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža u Zagrebu.