U Krakowu se 8. listopada otvorila galerija Zdzisława Beksińskog, poljskog umjetnika koji je preminuo 2005. godine. U kulturnom centru Nowa Huta izložena su umjetnička djela iz privatne kolekcije Piotra i Anne Dmochowski, a predstavljene je radove umjetnik većinom slikao osamdesetih godina 20. stoljeća, uz nekoliko nastalih pred kraj života. U poljskim kinima nedavno se počeo prikazivati i film ‘Ostatnia rodzina’ koji opisuje dio njegovog života u Varšavi sve do smrti.
Zdzisław Beksiński rođen je u Sanoku, južnoj Poljskoj 1929. godine, a nožem ga je usmrtio njegov sustanar u Varšavi 2005. godine. Tragična smrt i mračan pristup slikanju zainteresirali su širu publiku i njegova sve veća popularnost rezultirala je otvaranjem galerije u Krakowu pod njegovim imenom. Beksiński je u Krakow otišao na studij arhitekture, a nakon toga vraća se u rodni grad gdje radi kao dizajner za tvornicu automobila. Pedesetih se godina počinje zanimati za fotografiju, a već se u njegovim fotografskim radovima mogu uočiti utjecaji nadrealizma i ekspresionizma. Isti se utjecaji kasnije mogu prepoznati i u njegovom slikarstvu. Svojom je umjetnošću preispitivao avangardne umjetničke tendencije te se istovremeno od njih pokušavao odvojiti. U Gliwicama se 1959. godine održala izložba, kasnije nazvana ‘Antifotografija’, na kojoj je Beksiński predstavio poznato djelo ‘Sadist’s corset’. Na fotografiji je prikazano užetom obavijeno tijelo žene koja mirno stoji, a voajeristički čin pojačavaju nepravilne crne linije koje donekle skrivaju njeno nago tijelo. Beksiński je u svojim radovima redovito isticao zanimanje za mazohizam i spolno nastranu prirodu ljudskog uma.
Osim svojih fotografija u postavu je koristio amaterske fotografije izrezane iz časopisa, pornografske reprodukcije, negative i dijelove teksta iz rječnika kako bi sve povezao s filmskom naracijom. Danas se u Narodnom muzeju u Wrocławu nalazi preko stotinu njegovih fotografija na kojima se lako može prepoznati u kojem će se smjeru razviti njegovo daljnje likovno promišljanje. Medij fotografije umjetnika je vjerojatno previše ograničavao, stoga se šezdesetih godina odlučuje posvetiti slikanju.
Iako se bavio skulpturom i grafičkim dizajnom, njegove su jezive slike kostura, križeva, raspadnutih životinjskih i ljudskih trupala smještenih u magličaste, napuštene i dimom obavijene prostore, zaokupile pažnju ljudi. Beksiński je svojoj umjetnosti nerado davao značenje i komentirao kako slika ono što vidi u svojim snovima. ‘Meaning is meaningless’, govorio je. Publika je, međutim, u njegovim umjetničkim djelima brzo prepoznala vrijednost, a navodno su se, nakon njegove izložbe u Varšavi 1964. godine, sve slike rasprodale.
Njegova umjetnost istovremeno podsjeća na baroknu tradiciju prikazom slabo osvijetljenih krajolika i uvodi u moderne koncepte podsvijesti i snova. Često morbidni, sirovi i donekle erotični prikazi ljudskog tijela ostavljaju promatrača preneraženim, ali daju i svojevrsnu utjehu kaotičnim i potisnutim razmišljanjima neistraženih predjela ljudskog uma. Njegovo slikarstvo podsjeća na kadrove iz filma i bilo koja od postavljenih slika na izložbi lako bi se mogla zamisliti kao scena znanstvenofantastičnoga filma. Njegov stil slikanja neki vežu uz švicarskog umjetnika Hansa Gigera koji je izradio nacrte vanzemaljskih bića za film ‘Alien’ 1979. godine. Umjetnost Beksińskog utjecala je i na poljske rock glazbenike, tvorce igrice ‘Tormentum’, ali i Oscarom nagrađen film ‘Panov labirint’ redatelja Guillerma del Torra.
Kao što nikada nije volio objašnjavati svoju umjetnost, nikada nije ni davao nazive svojim slikama. Izbjegavao je muzeje, galerije i izložbe drugih umjetnika jer mu je to stvaralo umjetničku blokadu. Iz Sanoka se preselio u Varšavu 1977. godine sa suprugom i sinom, a spomenuti film ‘Ostatnia rodzina’ prikazuje taj period njegovog života. Žena mu je umrla 1998., a godinu dana nakon njegov sin je počinio samoubojstvo. U zadnjim godinama svog života, Zdzisław Beksiński polako se odmicao od figurativnosti i pomake radio u apstraktnijem smjeru od uobičajenog. Prikazi arhitekture gotovo su se rasplinuli u dimu, kosturi više nisu prikazani do najsitnijih detalja, već su obavijeni tankim velom koji ih lagano razotkriva. Napokon, 2005. godine njegova su djela u potpunosti apstrahirana.
Mračni izložbeni prostor u kulturnom centru Nowa Huta odgovarao je sablasnosti njegovih djela. Ulazak je ograničen na određen broj ljudi koji istovremeno mogu gledati slike, stoga se uspješno izbjeglo stvaranje nepotrebne gužve u prostoriji. Za razgledavanje slika potrebna je tišina, samoća i mogućnost pozornog proučavanja pojedinosti. U tome je možda sadržana i najveća vrijednost njegovih djela. Svatko ih razumije na svoj način, svaka davno zaboravljena noćna mora, bila stvarna ili izmišljena, može se prepoznati na slikarskom platnu i samim time učiniti se bližom i prisnijom. Ne mora se objašnjavati riječima, može se promatrati kroz umjetnost Zdzisława Beksińskog.
