Studentski rad Marka Gusića nastao je u sklopu kolegija Radionica arhitektonskog projektiranja 3. Mentori ovog projekta bili su profesori Arhitektonskog fakulteta Sanja Filep i Krunoslav Ivanišin. Zadatak radionice bio je:
Smjestiti oko tisuću izbjeglica u Rijeku, na mjesto Riječke delte. U zamišljenoj situaciji izbjeglice su u Rijeci jer su granice zatvorene te tim putem odlaze brodom u Ameriku. Smještaj koji studenti projektiraju treba biti privremen po funkciji ili konstrukciji – ondje će izbjeglice prenoćiti tri dana dok ih brod ne odvede u SAD. Rijeka kao grad izabrana je za ovaj zadatak zbog emigrantske prošlosti. Izbjeglice su često prolazile kroz Rijeku te su zbog toga u Rijeci postojali emigrantski hoteli.
Problem s kojim se student suočava jest neupitno problem getoizacije. Zadatkom se gotovo nužno nameće takav scenarij: odvojiti skupinu ljudi, izgraditi im konstruktivno ili funkcionalno privremenu građevinu u određenom dijelu grada samo je drugo ime za izolaciju. Konstruktivno privremene građevine kratkoročno gledano se financijski najviše isplate, no dugoročno gradnja kvalitetne građevine s promjenjivom funkcijom može itekako koristiti gradu. S druge strane, vjerojatno ni ne treba naglasiti da bi najpoželjnija situacija bila obnova tvorničkih kompleksa koje nalazimo u Rijeci.
Osim arhitektonskih pitanja studenti su se morali upoznati se s očekivanim psihološkim stanjem izbjeglica i voditi računa o njemu. Senka Božić i Duško Petrović, profesori Filozofskog fakulteta, studentima arhitekture održali su u sklopu radionice predavanje o tom pitanju. Zaključak je bio da je najpoželjniji put integracije, a ne getoizacije gdje bi u stvarnoj situaciji idealno rješenje bilo ono u kojemu se izbjeglice ne smjeste pod jedan krov ili jedan kvart, već se rasprše po gradu u želji stvaranja poznanstva te općenito integracije u zajednicu. Ipak, unutar zadatka studenti su se morali držati jednoga dijela grada te stvoriti mjesto koje će služiti kao kratkoročno, ali kvalitetno prihvatilište za izbjeglice koji iščekuju fikcionalni brod za Ameriku.
Zgrada na Riječkoj delti koju je student Marko Gusić projektirao ne bi služila samo kao prihvatilište već bi namjenom primarno preuzela ulogu ministarstva u kojemu bi se rješavali administrativni problemi. Također, bila bi dovoljno reprezentativna da bi s jedne strane povukla gradski život prema obali, a s druge bi nakon izbjegličke krize bili prenamijenjena. Zgrada je konstruktivno fleksibilna te se ono što bismo tada vidjeli kao hotelske sobe moglo prenamijeniti u uredske prostore. Sadržaj koji nudi, primjerice restorani i šetalište, privukli bi i ostale stanovnike Rijeke čime bi se spriječila izolacija.
Iz teksta opisa projekta:
‘Zgrada se sastoji od tri glavna elementa. Partera sa svojim boksevima, glavne zgrade i velike nadstrešnice i rive. Velika nadstrešnica smješta se zbog funkcionalnih, ali i simboličnih razloga. Nadstrešnica je koncipirana kao čelični roštilj praznih V profila velikog raspona između kojih se razapinje platno. Nadstrešnica je smještena na prostoru šetališta i rive te prelazi preko dva ulaza u zgradu.
Glavni volumen zgrade odignut je od terena te stoji na stupovima čime ostavljamo parter u potpunosti slobodnim. Zgrada je građena čeličnom konstrukcijom koja je projektirana tako da omogućuje maksimalnu fleksibilnost u slučaju prenamjene prostora za bilo koje druge sadržaje. Trenutno se sastoji od hotela za ograničen broj izbjeglica u slučaju najveće nužde uz potrebne prostore uprave, administracije te poslovne prostore. Fasada se sastoji od šupljih betonskih blokova koji služe za zaštitu od sunca, a i nalikuju na modernu interpretaciju islamskih uzoraka.
Prizemlje je u potpunosti fluidno i otvoreno. U njega su smješteni boksevi i vertikale na koje nasjeda zgrada. U najvećim boksevima se nalaze restorani, ambulante, prihvatni centar, recepcija u smislu ulaza i prostora za druženje.
Ta tri elementa čine neraskidiv arhitektonski sklop.’
Izgledom je zgrada vrlo reprezentativna – geometričnost i ponavljanje oblika, kao i monumentalnost koja se ostvaruje estetikom, veličinom i smještajem svjedoče o poruci koja nadilazi funkciju. Kako sam kaže, problem je politički te se jedino tako može riješiti, što i sama zgrada svojom reprezentativnošću predstavlja. Željeznička pruga koja je prije ondje prolazila označena je u nacrtu kako prolazi pod zgradom kao trag prošlosti grada i podsjetnik da je nekoć Rijeka bila mjesto u kojemu su se našli stranci. U stvarnoj situaciji ovako trezveno rješenje, dakako uz obnovu napuštenih tvornica, bilo bi od koristi ne samo onima koji tek stižu, već i onima koji već jesu te onima koji će ostati, gdje bi se takvim prijedlogom u jednoj sumornoj situaciji ipak iznašao pozitivan i dalekovidan pothvat.
Slikovni materijal Marko Gusić
