Tajni dokumenti Brukete i Žinića: Izložba u Orisu, kući arhitekture, autori Davor Bruketa i Nikola Žinić
Nije dozvoljeno (u)dirati.
PLEASE DO NOT TOUCH
Prostor Galerije Oris u razdoblju od mjesec dana na samom prijelazu iz 2021. u 2022. godinu zauzeo je dizajnerski duo koji čine Davor Bruketa i Nikola Žinić, danas poznatiji kao Bruketa&Žinić&Grey. Spomenimo na početku da je Oris specifičan po tome što je privatna galerija u kojoj se izlažu isključivo odabrani umjetnički radovi, a vezana je ponajprije uz arhitekturu. Uz primarnu funkciju prezentiranja arhitekture, odnosno arhitektonskih opusa i projekata, Oris Kuća arhitekture multimedijalni je prostor koji ima i tendenciju predstavljanja kulture i različitih vidova umjetnosti. O postavljenoj izložbi na web stranici Orisa kratko i jasno piše sljedeće:
“Izložba TAJNI DOKUMENTI BRUKETE I ŽINIĆA Davor Bruketa i Nikola Žinić izložit će svoje Moleskine bilježnice. Projekti, skice, briefinzi, tajne, fotka nečije stražnjice i drugi povjerljivi dokumenti, godinama skrivani u 54 bilježnice, posjetiteljima će biti nadohvat ruke.”
„Fotka nečije stražnjiceˮ, „povjerljivi i godinama skriveni dokumentiˮ definitivno bude znatiželju mladih i starih, a tek spoznaja da će posjetiteljima biti na dohvat ruke…
U slučaju da niste u mogućnosti posjetiti izložbu mogli biste zaključiti kako se radi o postavu 54 Moleskine bilježnice koje možete svojom voljom listati i uživati u nečijoj intimi, voajerskom momentu, bez osjećaja krivnje te pod prstima osjetiti mirise i trenutke zapisanog. No to ipak nije slučaj. Riječ je o skenovima i nekoliko Moleskinih bilježnica pod staklom. Bilježnice nećete moći dotaknuti, a skenirane su po dvije odabrane stranice. Prvo što će vas ostaviti bez daha sami su skenovi, točnije njihova tehnička izvedba. Toliko su vjerodostojni da bi i oftalmologe zavarali.
Davor Bruketa i Nikola Žinić poznati su duo kreativnih direktora marketinške agencije koji djeluju na dizajnerskoj sceni od sredine 90-ih godina. Pripadaju generaciji dizajnera koja je među prvima u Hrvatskoj dizajnirala pomoću računala. Zavidnu i uspješnu zajedničku karijeru ostvarili su i u inozemstvu te su svojim originalnim pristupom mnoštvu kreativnih rješenja i umijeća opravdali brojne nagrade.
Unatoč bliskoj dugogodišnjoj suradnji, jasno se može razlučiti koja stranica bilježnice pripada kojem autoru. Iako su radovi postavljeni tako da se linearno nastavljaju te ne postoji jasan rez između autora, Bruketin rukopis, koji odiše tipografijom i nešto „paprenijimˮ rječnikom, jasno je vidljiv naspram Žinićeva koji ostavlja dojam strip-crtača s podlogom art-terapije i naglaskom na organizaciju/planiranje, što zatvara njihov partnerski krug.
Pri samom ulasku u prostor galerije očituje se pročišćenost u svakom smislu te riječi. Postav čine uokvireni skenovi stranica na zidu u razini očišta te nekoliko fizičkih bilježnica u prostoru pod staklom vitrine nalik stolu. Teško je ne osjetiti tu staklenu barijeru i ne zapitati se je li takvom postavu „kumovalaˮ epidemija ili su tajne koje su „isplivaleˮ probrane i servirane, a one prave daleko od dohvata tuđih ruku i misli? Koji je cilj tih otkrivenih tajni? Jesu li autori uopće imali neki poseban cilj ove izložbe? Bismo li nazvali ovu izložbu umjetničkom? O svemu tome bi se dalo raspravljati, ali možda je bolje pojednostaviti i riješiti se nepotrebne mistike. Jedan od dvojice autora u intervjuu u radio emisiji kaže da je izložba bez cilja te da ih je pozvao Andrija Rusan, osnivač Orisa, još prije dvije godine, ali da su prije svega temeljito promišljali o toj ideji i na kraju odlučili prihvatiti poziv.
S obzirom na to da izložbu ne doživljavam kao čisto umjetničku, komercijalno-kreativnog je karaktera s malo primjese umjetničkog, primjećujem pomno odabrane trenutke s malo svjetovnog začina poput „ritiˮ koja pruža mogućnost predaha od vlastite svakodnevice i dijelom daje mogućnost ulaska u tuđe gaće.
Izložba je namijenjena široj masi te prelazi u kategoriju zabavnog karaktera. Možda i nije loše ubaciti malo „ljuto-slatkeˮ crvene boje u ova siva vremena.
Iva Zagoda
Tekstovi su nastali u sklopu drugog izdanja Početnice likovne kritike koju smo pokrenuli s umjetničkom organizacijom Atelijeri Žitnjak i Kulturnom redakcijom Radija Student.
Fotografije su preuzete s portala Jutarnji List autora Domagoja Kunića.
