Instalacija Floating Piers posljednji je ostvareni projekt land art tandema Christa i Jeanne-Claude, a prvi kojeg je Christo realizirao nakon smrti partnerice 2009. godine. Ideja je začeta još 1970. godine, otkad traju pripreme i potraga za idealnom lokacijom. Instalacija je konačno pronašla svoje mjesto ljetos na lombardskom jezeru Iseo. Plutajuća šetnica naziva The Floating Piers svojom je trokilometarskom dužinom povezala otočiće San Paolo i Monte Isola s kopnom u mjestu Sulzano. Sustav polietilenskih plutajućih struktura odjeven je u žutonarančastu tkaninu koja se dijelom proteže i po ulicama Sulzana. Ova intervencija donijela je u inače mirni krajolik igru prirode, pokreta i svjetla te time privukla ukupno 1.2 milijuna hodačica i hodača po vodi u periodu od 18. lipnja do 3. srpnja 2016. godine. Nakon 16 dana instalacija je rastavljena i reciklirana.

Kakav je osjećaj, tko je sve to financirao i prstohvat praktikalija pročitajte u razgovoru.

L: Ok, 30.6. ujutro, stojimo u redu za vlak za Sulzano na kolodvoru u Bresci.

Čekale smo oko sat vremena na tom žutonarančastom tepihu koji je usmjeravao prema vlaku.

Mislim da smo se već tu malo čudile količini i profilu publike

V: Da, dosta smo se čudile, ali kad sam vidla količinu ljudi sam mislila da će bit puno manje organizirano nego što je bilo.

Kolko god da je bio naporan taj dolazak bojala sam da će bit i gore

L: ja sam se dosta prepala kad smo se iskrcale iz vlaka i suočile s tim ogromnim redom

V: bile smo ziher bar sat vremena u toj prvoj koloni u sulzanu, to mi je bilo najgore

L: sva sreća bilo je užasno vruće

V: ali oni vatrogasci su nas polijevali vodom

L: i odjednom su se pojavili slatkači

V: da haha sladoledi su bas bili mirage

al ok kad smo uzele te sladolede i izasle bas na piers mi više nije bilo grozno

L: da čim smo stale na vodu su se ljudi nekako lijepo rasporedili i mogle smo se normalno kretati

naravno zaštitari su pazili da nitko ne ide preblizu rubu

V: općenito čim smo krenuli hodati po vodi mi nije bilo naporno što smo u gužvi

nekako nisam uopće više doživljavala taj broj ljudi kao veliki problem

jedino slike ne izgledaju kao na netu

L: ja sam baš razočarana fotkama ali nije bilo načina

fotke ionako ne prenose ništa od pravog doživljaja

V: mene s fotkama muči onaj klasični problem što ne možeš takav krajolik uopće dočarat i onda naravno ne možeš dobiti ni jedan kadar koji želiš

al začudilo me kolko je zabavno bilo

jer kolko smo sve skupa prehodale?

L: pa dosta, šetnica je duga 3 km, s tim da smo se mi još malo ekstra uspele na Monte Isolu

meni je ljuljuškanje bilo osobito zabavno

V: da, bio mi je osjećaj kao da sam u isto vrijeme u parku prirode i na waterparku

L: sigurno najzabavnije je bilo kad smo dosle do otočića San Paola pa smo se točale u onim rupama

V: najčudnije mi je zamisliti kako sada izgleda taj dio jezera

da je prostor potpuno drugačiji

L: puno je manji prostor sad

Piersi su široki 16 m i okružili su cijeli otočić

V: tamo mi je i najzanimljivije promatrat taj proces sastavljanja

L: gledala sam neki video o sastavljanju i tek mi je tad postalo jasno koliko je to masivan projekt, konstrukcija se inače sastoji od plastičnih plutača koje su učvršćene sidrima, a tkanina se proizvodila na jednom pa šivala na drugom mjestu u Njemačkoj, plutače su izrađene u nekoj tvornici u Italiji, pa su angažirani francuski ronioci da postave sidra, trebalo je to sve i transportirati

V: plus testiranja

u Njemačkoj i na Crnom moru

L: a sve to financira sam Christo!

jasno mi je zašto desetljećima priprema projekte

još sva papirologija

V: jel na kraju je baš sve on financirao?

mislim nakon promjene u organizaciji

pošto su promjenili radno vrijeme i imali ipak svaki dan maintenance od ponoći do 6, 7

L: zbog problema s održavanjem su promjenili radno vrijeme nakon što su je instalacija već bila otvorena, i oko 3000 ljudi je zapelo na ulazu tu noć kad su zatvorili

jednostavno nisu očekivali da će se materijal toliko brzo trošiti

a neka lokalna udruga je organizirala prosvjed zbog problema oko financiranja održavanja i čišćenja

V: doduše, na sajtu piše da će platiti i sav maintenance tako da ne razumijem oko čega je to sve bilo

L: na gotovo svakom članku koji sam čitala o projektu par ljutih komentara oko toga tko će sve to kao platit, a u svakom članku lijepo piše :D

V: da, postoji nešto oko ideje o gigantskom land artu za koji ne trebaš platiti ulaznicu što je izazvalo dosta skepse

L: Projekt je koštao oko 15 milijuna eura

ali taj novac dolazi između ostalog od prodaja njegovih pripremnih materijala, skica itd.

V: i starih radova

L: Dijelovi floating piersa već se sad prodaju na ebayu

ali zanima me kako su lokalci gledali na sve to

V: da, i mene

L: mislim valjda su shvatili da su i oni nešto time dobili

V: lago di iseo inače nije toliko napučen turistima u usporedbi s ostalim obližnjim jezerima, pogotovo comom

L: 2 tjedna gužve po danu nije tako strašno

V: mislim svi ti silni ljudi koji su tamo došli su nešto i pojeli, a bilo je i onih koji su prenoćili

a i trenitalia je zaradio

L: a sigurno će se neki posjetitelji i vratiti sad kad su vidjeli prirodu

V: ja ću se sigurno vratiti sad kad sam relocirana

pogotovo jer me zanima kako izgleda bez instalacije

L: da i mene!

tako da se nadam da su lokalci imali razumijevanja

ali christo je sigurno već navikao na svakakve prepreke

već je i sama lokacija predstavljala problem

u ozbir su dolazili i argentina i japan

V: zapravo je sulzano jedini koji je dao dozvolu

i to relativno brzo u odnosu na ostale projekte koje su izveli

ja mislim u manje od godinu dana je odobren

L: mislim da je sve skupa realizirano u 22 mjeseci otkad je riješena lokacija

što je fakat malo!

V: ali i dalje mi je nestvaran odnos 30tak godina postojanja ideje 22 mjeseca izvođenja i 16 dana postojanja

L: meni isto, takvi su nekakvi odnosi i u njihovim ranijim projektima

svejedno 16 dana se čini toliko malo za 1.2 milijuna posjetitelja, to je 75 000 po danu

V: al dal bi ti rekla da je na kraju taj broj posjetitelja bio problematičan ili pozitivan?

jer kao ideja je ta sloboda i demokratičnost

ali u principu dosta stvari su bile nemoguće upravo zato što su ljudi bili malo preslobodni da dođu

L: ma mislim da su moja očekivanja oko te slobode bila nerealna

naravno da si djelomično ograničen i da će biti gužva

V: haha jesi mislila da ćeš moć plivati?

L: možda haha ali ipak mislim da je bilo dobro izvedeno

jedino što zamjeram broju posjetitelja je to da su zato prije nego što smo mi došle počeli zatvarat šetnicu noću, što se isto kosi s tom Christovom idejom o produžetku ulice koji je dostupan svima i stalno.

V: mislim, ne postoji način na koji se takav interes mogao predviditi al mislim da je to definitivno jedna od najzanimljivijih stvari koja se dogodila tokom samih 16 dana da bi doslovno do 100 tisuća ljudi dnevno dolazilo to vidjeti

mislim da se prije 15 godina tako nešto nebi moglo dogoditi… ono što mi je zanimljivo oko tolikog broja posjetitelja je pretpostavka da ipak većina ljudi koja nisu ljubitelji suvremene umjetnosti ne kuže land art

ono klasično "po čemu je ovo umjetnost?"ali mislim da je s ovim baš taj aspekt bio potpuno nebitan jer je svatko mogao uživati u ovome

L: apsolutno, ovo je oblik umjetnosti koji je razumljiv svima koji su doživjeli takvo što

V: mogao si biti dio toga na način na koji ne možeš ukoliko odlaziš u muzej

L: kako Christo kaže, nije projekt samo ta plutajuća šetnica, nego i krajolik, to brdo na monte isola, valovi, sunce, tkanina koja mijenja boju ovisno o svjetlu i dobu dana

doživljavaš svim osjetilima

V: i sam čin kretanja

L: zato i predlaže da hodaš bos, zbog taktilnog aspekta

V: što vise pricamo o tome to sam tužnija da više ne postoji :(

U nadi da smo vam približile iskustvo nama jednog od najvažnijih umjetničkih događaja 2016. godine, najavljujemo sljedeći razgovor kojem je tema posljednje Biennale arhitekture u Veneciji. O tome kako nam je bilo i što smo sve vidjele čitajte uskoro!