Zločin i kazna u Pogonu

Festival Ekstravagantna tijela održava se od 18. do 25. studenog 2016. godine u zagrebačkom Pogonu Jedinstvo. Ovogodišnje izdanje međunarodnog festivala rezultat je suradnje udruge Kontejner i partnerske organizacije Kiosk iz Beograda, a program festivala čine izložba u Pogonu te performanse, predavanja, predstave i filmovi u Domu omladine u Beogradu.

Projekt se bavi propitivanjem granica normi koje su uvriježene u današnjem društvu, bilo da je riječ o fizičkom izgledu, mentalnom stanju, stilu života, seksualnosti ili ponašanju, pa su tako dosadašnja izdanja obilježile teme fizičkog invaliditeta, mentalnog zdravlja i društvene implikacije treće životne dobi. Ovogodišnje izdanje festivala nosi naziv Zločin i kazna i bavi se društvenim, zakonodavnim, znanstvenim i ideološkim konstrukcijama kriminala te društveno-kulturnih normi koje odvajaju kriminalno od ne-kriminalnog ponašanja.

Umjetnički projekti koji su predstavljeni na festivalu mogu se grupirati u tematske cjeline s obzirom na to kako problematiziraju status pojedinca ili društvene skupine u okviru društveno prihvaćenih oblika ponašanja i zakonskih normi određenih od strane državnog aparata. Ono što bitno utječe na odnos čovjeka i okoline ili na odnos države prema pojedincu svakako su nasljeđa prošlosti i njihova aktualnost u sadašnjosti, što se gotovo svakodnevno osjeti na područjima kao što su zemlje bivše Jugoslavije. Temom prošlosti bavi se umjetnica Isidora Spasić koja u svome radu progovara o tragičnoj sudbini vlastite obitelji za vrijeme Drugog svjetskog rata, te dokumentiranim događajima svjedoči o istini i načinu na koji se pojedinac kao žrtva nosi s činjenicom da je jedan od rijetkih preživjelih.

Odnos sadašnjosti prema činjenicama iz prošlosti koje su često zanemarene i smatrane neprimjerenima tema je rada Alme Franklkoja je spomen-ploču žrtvama holokausta umjesto na zgradu gimnazije u Križanićevoj ulici u Zagrebu, odnosno mjestu nekadašnjeg sabirnog centra, izložila na ovom festivalu. Problem izbjeglica tematizira u svojem radu umjetnica Ana Adamović koja za osnovu video instalacije Mi izbjeglice uzima istoimeni tekst Hanne Arendt iz 1943. godine posvećen prognanim europskim Židovima, čija se sudbina donekle poistovjećuje s današnjom izbjegličkom krizom. Svojim radom umjetnica problematizira odnos okoline prema izbjeglicama, kao i pitanja rata, netolerancije, odgovornosti i zajedništva.

Odnos pojedinca i države aktualna je tema u radovima hrvatskih umjetnika. Milijana Babić, Josip Pino Ivančić i Siniša Labrović u svojim radovima progovaraju o hrvatskoj sadašnjosti, preživljavanju, ekonomskoj krizi i iznevjerenim očekivanjima žitelja Republike Hrvatske. No, osim problematiziranja odnosa između čovjeka i države, čovjeka i zakona, pojedini radovi postavljaju i neka pitanja koja se tiču društva i etike općenito, propitivajući društvene norme. Instalacija (U)sud grupe Art Lab bavi se upravo tim pitanjima naglašavajući ljudsku sklonost svrstavanju pojedinaca u određene kategorije na temelju fizičkog izgleda, što je zapravo posljedica određenih kulturno-društvenih stereotipa. O potrebi za optuživanjem i pronalaženjem krivca govore Gordana Lebović i Isidora Spasićputem interaktivnih instalacija koje su u srednjem vijeku služile za kažnjavanje ili izrugivanje optuženih.

Govoreći o kriminalu, zločinu, kazni, društvenoj marginalnosti i lišenosti slobode, važno je spomenuti instituciju zatvora kao posebnu temu koja propituje navedene društvene pojave. Igor Grubić, Igor Čoko te grupa Aps Art kroz interakciju i radionice sa zatvorenicima bave se pitanjima marginaliziranih osjetljivih skupina ili pojedinaca, odnosima unutar zatvora te odnosom institucije prema pojedincu. Fotografije istraživačkog projekta Igora Grubića popraćene su osobnim pričama iz djetinjstva zatvorenika, čime se naglašava njihova emocionalna strana, dok su fotografije Igora Čoko jedinstvene upravo po tome što su izloženi portreti osoba u svakodnevnom zatvorskom okruženju. Ivan Petrović na svojim se fotografijama bavi dokazima nečije krivice i promjenom uporabne vrijednosti tih predmeta, dok Grupa ApsArt približava svakodnevnicu života u zatvorskoj instituciji putem ilustracija iz rječnika zatvorskoga slenga.

Osim fizičke lišenosti slobode, u današnjem društvu prisutna je i ona duhovna, o čemu progovara hrvatski umjetnik Vladimir Dodig Trokut, u čijim radovima krletka simbolizira zarobljenost ljudskog duha i zarobljenost pojedinca unutar institucije. Pogled na osobnu slobodu i vlastito doživljavanje zatvora aktualizirani su u dokumentarcu grupe Skribonauti. Često osobnu slobodu percipiramo kao uvjetovanu okolinom, zakonskim i društvenim normama, no zarobljenost duha dolazi i od neprihvaćanja i neiskrenosti prema samom sebi. Kako bismo propitali vlastitu iskrenost, tu je instalacija Autodetektor, autora Vitra Drinkovića, koja djeluje kao detektor laži. Kolektiv Ulješure predstavio se projektom Zakon o seksualnoj solidarnosti čije humanističke ideje navode na uvjerenje da se radi o osobnom oslobođenju. Saša Tkačenko neprestanim ponavljanjem stvaranja i uništavanja predmeta upućuje na učinak simboličnog na pojedinca, a istovremeno prenosi na promatrače nesigurnost i sumnju u proces odlučivanja.

Vladimir Dodig Trokut, Ying Yang ptice pjevaju

Velik dio umjetnika koji su svoje radove predstavili na festivalu bavi se pitanjem kriminala, činova koji su presudni u izvršavanju kriminalnog djela, granica zakona, sivih zona društvenih i zakonskih normi, te gotovo ilegalnim intervencijama u svrhu kritiziranja društva. To su radovi Michaela Bensona koji putem dokumentiranih suđenja upućuje kritiku društvu i propituje vrijednost i utjecaj novca, Zorana Todorovića koji portretiranjem osuđenika progovara o pitanju međuljudskih odnosa, te američkog umjetnika Lynna Hershmana Leesona čiji film govori o posljedicama kritiziranja vladine politike.

Djelovanje nekih umjetnika ponekad je na margini zakona ili je čak prelazi, primjerice projekt koji provodi Marko Marković ispitujući granice do koje pojedinac može ići pod lažnim identitetom, performanse koje izvodi Richard DeDomenici u svrhu kritiziranja društva, kontroverzna performansa Zhu Yua, zatim projekt grupe Ubermorgen iz SAD-a optužene za prodavanje glasova za vrijeme izbora, plakat Novog kolektivizma iz Slovenije koji je izazvao optužbe jer je predložak preuzet iz nacističke propagande i rad Stahla Stenslieau kojemu propituje dostupnost i dijeljenje ilegalnih predmeta putem modernih medija. Radovi umjetnika Michaela Bensona, grupe Ubermorgen i Novog kolektivizma stigli su na prijedlog kustosa Stevana Vukovića i Simone Ognjanović koji se bave predstavljanjem radikalnih umjetničkih projekata u sukobu s državnim aparatom.

Stahl Stenslie, Umjetnički pištolj – kriminalna estetika

Postav izložbe riješen je u skladu sa zadanom temom. Tako je prostor Pogona postao neprepoznatljiv postavljanjem instalacije zatvora unutar koje su bili izloženi radovi. Izvan instalacije nalazio se prostor za ostavljanje radova posjetitelja u sklopu interaktivnog djela Critical Art Ensemblea, kao i zatvorena crna komora za slanje provokativnih poruka Karen Finley. Unatoč tome što su video radovi izloženi s vanjske strane zatvora kako bi posjetitelji mogli neometano sjesti i pogledati ih, dolazilo je do audio preklapanja različitih radova kraj kojih nisu bile ponuđene slušalice. Postavljanje radova u zatvor izrazito je zanimljivo rješenje, ali i unutar instalacije dolazi do određenog preklapanja, kada naprimjer posjetitelji moraju stajati ispred projektora koji emitira video rad da bi izbliza pogledali fotografije drugog autora. Osim toga, treba spomenuti da su legende kod gotovo svih djela postavljene prenisko te je samim time otežano informiranje o njima. Ipak, postav je riješen tako da pojedini radovi istih tematskih cjelina međusobno komuniciraju u prostoru, što doprinosi i boljem shvaćanju poruke koju šalju.

Izložba festivala okupila je umjetnike različite dobi i statusa, tako da posjetitelji imaju priliku vidjeti radove poznatih, afirmiranih autora, kao što je hrvatski i svjetski umjetnik Vladimir Dodig Trokut, ali i mladih umjetnika koji se ovim putem predstavljaju publici po prvi put, kao što su to kolektiv Ulješure i ArtLab. Umjetnički radovi ostvareni su u različitim medijima, no gotovo svi umjetnici pristupaju realizaciji djela na suvremen način – bilo da se radi o instalacijama, ilustracijama, fotografiji i plakatu ili video-uratku. Također, neki radovi realizirani su kao kombinacija medija te koriste videomaterijal kao dokazni predložak (Novi kolektivizam, Isidora Spasić) ili zvuk u svrhu stvaranja audio-vizualnog doživljaja (Vladimir Dodig Trokut). Kao jedinstven rad u tehnološkom pogledu valja istaknuti Autodetektor umjetnika Vitra Drinkovića.

Festival Ekstravagantna tijela na jednome je mjestu okupio umjetnike koji se ne boje na drugačiji način promišljati o vječnom problemu zločina i kazne. Neke radove možda vidimo kao šokantne i provokativne, dok neki nastaju na nešto konzervativniji način, no ono što je svima zajedničko je inovativni način promišljanja ove tradicionalne teme. Iako će publiku neki radovi nasmijati, a neki možda i uznemiriti, bitno je naglasiti da u svima umjetnici propituju određene društvene pojave i probleme stavljajući naglasak na osjetljive skupine, progovarajući o problemima čitavog društva, kao i oproblemima pojedinaca ili manjih grupa koje se nalaze u nekoj vrsti društveno-kulturne otuđenosti i marginalnosti. Upravo zbog toga izloženi radovi djeluju kao da tjeraju na odmicanje od subjektivnog, traže promatranje s više perspektiva, ali i pobuđuju empatiju u promatrača.

Festival Ekstravagantna tijela otvoren je do 25. studenog 2016. Izložba se može posjetiti svakim danom od 14 do 20 sati u Pogonu Jedinstvo, Trnjanski nasip bb, Zagreb.

Projekt osmislio: KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse, Zagreb

Projekt realizirali: KONTEJNER | biro suvremene umjetnič ke prakse, Zagreb; Kiosk – Platforma za savremenu umjetnosti, Beograd; Kontrapunkt, Skoplje

Kustoski tim: Olga Majcen Linn, Jelena Matičić, Tereza Teklić | KONTEJNER, Milica Pekić  | KIOSK, Lois Keidan | LADA – Live Art Development Agency, Colin Siyuan Chinnery

Partneri: Kiosk – Platforma za savremenu umjetnosti, Beograd; Kontrapunkt, Skoplje; POGON – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, Zagreb; Dom omladine Beograda; Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb

Više o udruzi Kontejner i festivalu Ekstravagantna tijela, pročitajte na službenoj Internet stranici.