‘Non omnis morior! – Neću sav umrijeti, tj. ostavljam iza sebe djela po kojima će me (možda) spominjati.’ (Vladimir Maleković)
U utorak, 29. ožujka 2016. godine, u Muzeju Brdovec odana je počast jednom od najvažnijih hrvatskih povjesničara umjetnosti – Vladimiru Malekoviću. Time je obilježena 80. obljetnica njegova rođenja. Muzej, Ogranak Matice hrvatske u Zaprešiću i Udruga „Vladimir Maleković“ tom su prilikom pripremili program koji se sastojao od otkrivanja spomen-ploče i otvorenja izložbe slika Drage Jančića prigodnog naziva Hommage Malekoviću.
Iako se Muzej Brdovec nalazi u okolici Zagreba, dobro je povezan s centrom grada te se nalazi na udaljenosti od samo 30 minuta vožnje vlakom ili nekoliko minuta više automobilom. Osnovan je 1973. godine kao zavičajni muzej povodom 400-te godišnjice Seljačke bune (jedan od njenih glavnih aktera Ilija Gregorić rođen je u ovome kraju), smješten u preuređenu i prenamijenjenu jednokatnu secesijsku zgradu s početka 20. stoljeća.
U Muzeju je prezentirana baština područja grada Zaprešića i pet okolnih općina, tj. prostora do granice Hrvatskog zagorja na sjeveru, rijeke Sutle na zapadu, Save na jugu te obronaka Medvednice na istoku. Stalni postav na prvome katu podijeljen je na arheološku, etnološku, povijesnu, kulturno-povijesnu i likovnu zbirku, dok se u prizemlju, u salonu koji nosi Malekovićevo ime, odvijaju povremene izložbe.
Očito je, dakle, da se po dolasku u Muzej Brdovec ne može promašiti spomen Vladimira Malekovića, što nije začuđujuće jer je upravo on njegov utemeljitelj. Osnivanje Muzeja jedan je u nizu njegovih velikih projekata ključnih za muzejsku, povijesno-umjetničku i kulturnu djelatnost u Hrvatskoj, ali i šire. Malekovićevu važnost najbolje su predočili njegovi suradnici, poznanici i kolege svojim govorima prilikom otkrivanja spomen-ploče. Same riječi hvale, divna sjećanja i zabavne anegdote vezane uz ovog velikana posjetiteljima su ispričali Dragutin Grgas, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zaprešiću i akademski kipar koji je izradio spomen-ploču Malekoviću, Stanko Špoljarić, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar te Đurđica Haladi, predsjednica Udruge „Vladimir Maleković“. Ravnateljica Muzeja Brdovec i povjesničarka umjetnosti Silvija Limani, iako osobno nije poznavala Malekovića, na samome je početku ukratko upoznala sve nazočne s njegovim radom i značajem.
Nakon ovakvog uvoda nitko nije mogao poreći da se radilo o zaista iznimnom čovjeku vrlo širokih interesa. Pisati je počeo već tijekom srednje škole te nastavio za vrijeme studija povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je poeziju, prozu i oglede u književnim časopisima i tjednicima od 1952. do 1961. godine. Od 1964. do 1983. godine radio je u redakciji Vjesnika kao stalni likovni kritičar i komentator i objavljivao kritičke oglede o likovnoj umjetnosti, književnosti, kazalištu, glazbi, grafičkom dizajnu, arhitekturi, urbanizmu i zaštiti kulturnih spomenika. Zbog svoje pronicljivosti, stručnosti, objektivnosti i razumljivosti njegove su se kritike željno iščekivale svakoga tjedna. Kada bi Maleković pohvalio neku izložbu ili događaj, čitatelji su znali da se radi o nečemu što se ne smije propustiti. Takvim je tekstovima, osim sebi priskrbljene zavidne reputacije, Maleković afirmirao velik broj i danas cijenjenih likovnih umjetnika.
Ni u svojoj matičnoj struci Maleković nije zaostajao te se brojnim retrospektivnim, monografskim i kulturološkim izložbama te publikacijama dokazao kao vrsni povjesničar umjetnosti i likovni teoretičar. Svojim je umijećem revalorizirao i obuhvatio važne likovne pravce i pojave u Hrvatskoj kao što su, na primjer, ekspresionizam, kubizam, tendenciozni realizam, hrvatska naiva itd. (izložbe: Grupa Trojice – aspekti hrvatske likovne umjetnosti 1930.-1935., Ekspresionizam i hrvatsko slikarstvo, Kubizam i hrvatsko slikarstvo, Hrvatska likovna umjetnost 1945.-1955. – Tendenciozni realizam). Stručnjaci koji su poslije Malekovića proučavali iste teme neizostavno su se referirali na njegove monografije i publikacije.
Golem je doprinos dao i u promicanju hrvatske umjetnosti i kulture u svijetu. Oduvijek je hrvatsku umjetnost smatrao ravnopravnom svjetskoj te je to nastojao dokazati kako kod nas, tako i u inozemstvu. Više desetaka njegovih knjiga (Kosta Angeli Radovani, Krsto Hegedušić – Leben und Werk, Josip Generalić, Croatian Naive Art i dr.) i na stotine tekstova (studija, predgovora katalozima, kritika, rasprava i eseja o hrvatskoj umjetnosti i umjetnicima) objavljeno je na stranim jezicima kod prestižnih izdavača (Paris Art Center, De Agostini, VEB Verlag der Kunst i dr.). Osim toga, inicirao je i mnoge hrvatske izložbe u inozemstvu, ali i obrnuto.
Veoma je značajno njegovo djelovanje i u području muzeologije, osobito na dužnosti ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu koju je obnašao od 1983. do smrti 2003. godine. Velikim mu se dijelom može zahvaliti što danas MUO glasi za jednu od središnjih muzejskih institucija u Hrvatskoj jer je pokrenuo njegovu obnovu, osnovao niz novih odjela, koncipirao novi stalni postav 1993. godine te se posvetio uvođenju računalnog sustava u Muzej i povećanju izložbene djelatnosti.
Ipak, važno je napomenuti da je Maleković uz sve ove djelatnosti stigao misliti i na svoj rodni kraj. Osim osnivanja Muzeja Brdovec, osmislio je njegov muzeološki program i prostorno-likovno uređenje, a u Zaprešiću je sudjelovao u osnivanju Galerije „Matija Skurjeni“ te je uredio njezin prvi stalni postav. Od tada je organizirao brojne izložbe i događanja u tim institucijama. Također je promovirao umjetnike svoga kraja, među ostalima i Dragu Jančića.
Maleković i Jančić poznavali su se iz srednjoškolskih dana. Jančić bi se i danas možda bavio uglavnom pedagoškim radom da nije bilo Malekovića koji ga je neprestano bodrio i poticao da počne samostalno izlagati. Tako se dogodila i prva Jančićeva samostalna izložba u Muzeju Brdovec 1980. godine, a otad se on i nastavio baviti likovnim stvaralaštvom. Zato je svakako logičan odabir Jančića za autora Hommagea Malekoviću.
Iako čitav događaj i njegov program stavljaju Malekovićev lik u prvi plan, izložba slika Drage Jančića time nije zanemarena te je prezentirana na dostojan način. Prostor već spomenutog izložbenog salona Vladimir Maleković činio se manjim nego što jest zbog puno posjetitelja i gužve koja je povremeno nastajala, no čini se da većini to nije smetalo. Jedini je problem bio što svi nisu uspjeli dobro vidjeti uvod u izložbu koji se sastojao od reprodukcije kraćeg filma u kojem je recitirana pjesma Vladimira Malekovića Kameni vrtovi uz fotografije istarskih pejzaža. Naime, Maleković je bio veliki ljubitelj Istre, a njegova obitelj i danas u Grožnjanu posjeduje Galeriju MM.
Izrazita ekspresivnost, bogatstvo obrade i slojevitost slikarske površine karakteristike su Jančićeva opusa te se zbog toga odmah primijete na svim izloženim djelima. Umjetnik je koristio tehniku akrilika na papiru ili kartonu s ponekim kolažnim intervencijama i zanimljivim oblikovanjem pri kojem je papir punim nanosima boje doveden gotovo do reljefa.
Kompozicije se mogu doimati neurednima, no svaka je pomno promišljena zasebno i u odnosu na ostale. Kroz sva se djela protežu snažni kontrasti – geometrijska i organska apstrakcija s citatima figuralnoga (ljudska lica i tijela, životinje, drveće i sl.), ispreplitanje linija i nedefiniranih motiva, prijelazi od lirskog („Igra“, „Šaputanje noći“) do dramatskog („Molitva“) s dozama zagonetnosti, ne samo za promatrača, već i za samog umjetnika. U nekim slikama ubačene su i riječi (npr. boja, dosta, ništa).
Nastale u kratkom vremenskom periodu od posljednje dvije godine, slike odražavaju različita raspoloženja umjetnika tijekom stvaranja, ali i njegova ranija propitivanja i razmišljanja. Autor je u cijelom procesu iznimno maštovit, ponekad je ozbiljan, a ponekad dječje zaigran. Tu je Jančićevu osobinu oblikovao dugogodišnji pedagoški rad.
Postav izložbe u tri prostorije salona nije bio lak zadatak jer je slike istog formata trebalo postaviti na ritmički pravi način pri čemu niti jedna nije smjela izgubiti svoju jedinstvenost, niti se isticati, a da uz to cjelokupan dojam ne bude monoton. Čedo Ostreš je u tome uspio: povezuje slike u diptihe, triptihe i poliptihe prema karakteristikama, a između nekih ostavlja praznine na zidu kako bi naboj svakog pojedinačnog djela prešao na cjelokupni prostor.
Međutim, jedna se slika nužno izdvajala od ostalih. Naravno, radi se o Malekovićevom portretu koji se formalno uklapa u ostatak izložbe, no s druge strane podsjeća zbog čega je ona nastala i kome je posvećena.
Obilježavanje 80. obljetnice rođenja Vladimira Malekovića neće biti ograničeno samo na ovo događanje. Nakon zatvaranja Jančićeve izložbe, 31. svibnja, na dan Malekovićeve smrti, u Kino dvorani Brdovec održat će se tribina na kojoj će o njemu govoriti oko pet uglednih hrvatskih muzealaca predstavljajući, među ostalima, Muzej za umjetnost i obrt, Muzej grada Zagreba i Hrvatski muzej naivne umjetnosti, a krajem listopada u Muzeju Brdovec svoju će izložbu održati jedan od eminentnih hrvatskih suvremenih umjetnika. Na vrijeme će se saznati koji, pa ćemo zasad zainteresirane ostaviti u neizvjesnosti.
Povjesničar umjetnosti, muzealac, kritičar i teoretičar moderne hrvatske likovne umjetnosti Vladimir Maleković bez sumnje je zadužio hrvatsku kulturu. Njegovi su radovi već po nastajanju prepoznati, a danas se smatraju nezaobilaznima i povijesno relevantnima, dok su rezultati njegova angažmana u ovim poljima teško nadmašivi. Za svoj se doprinos nije izvukao bez brojnih nagrada, među kojima valja izdvojiti njegovo odlikovanje Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi u svibnju 1996. te godišnju nagradu INA-e za promicanje hrvatske kulture u svijetu koju je dobio 1997. godine.
Svog je Brdovčana dostojno nagradio i njegov Muzej. Ovakav je program i odavanje počasti privukao mnoštvo ljudi. To je zaista najmanje što se moglo učiniti jer da nije bilo Malekovića, tko zna kako bi Muzej sada izgledao i bi li uopće postojao.
Drago Jančić rođen je 1937. godine u Prigorju Brdovečkom. Godine 1963. diplomirao je likovne umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Isprva je radio kao nastavnik likovne kulture u OŠ Ante Kovačića u Mariji Gorici, a od 1969. do umirovljenja 2002. u OŠ Ivane Brlić Mažuranić u Prigorju Brdovečkom, gdje je posebno afirmirao rad keramičarske sekcije. Bavio se metodikom nastave i surađivao je na Obrazovnom programu HTV-a prilozima o realizaciji programa likovne kulture u slobodnim aktivnostima. Uz pedagoški rad bavi se slikanjem i keramikom. Autor je idejnog rješenja spomenika Hrvatskim domobranima poginulima u Drugom svjetskom ratu i žrtvama poraća u Zaprešiću. Uvršten je u Enciklopediju hrvatske umjetnosti i Hrvatski biografski leksikon. Imao je dvadesetak samostalnih izložbi te izlagao na pedesetak skupnih. Njegov su rad pratili uvaženi likovni kritičari kao što su Vladimir Maleković, Dubravko Horvatić, Juraj Baldani, Stanko Špoljarić, Josip Palada i dr. (izvor: katalog izložbe)
Izložba Drage Jančića „Hommage Malekoviću“ ostaje otvorena do 31. svibnja, a može se posjetiti ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom od 9 do 15 sati, utorkom od 9 do 17 sati i petkom od 9 do 13 sati.
Autor spomen-ploče Dragutin Grgas
Postav izložbe Čedo Ostreš
Fotografije ljubaznošću Muzeja Brdovec
