Patricija Purgar / Skriveni format

U utorak, 5. travnja, u maloj galeriji Laval Nugent, otvorena je samostalna izložba akademske umjetnice Patricije Purgar Skriveni format.

Izložba se sastoji od niza fragmenata slike preuzetih iz cjeline, prikazanih na malim kvadratnim platnima. Svaki fragment prikazuje neki drugi dio, a ‘rastavljena’ slika čiji su dijelovi preuzeti, nije izložena kao cjelina.

Ideja same izložbe jest proces propitivanja odnosa upravo takvih fragmenata i cjeline čime se otvaraju pitanja poput ‘Što čini sliku slikom? Što predstavlja njezinu srž?’. U tu svrhu umjetnica se okreće pejzažu i prikazom fragmenata pejzaža, pokušava pronaći apstraktno u slici. “Priprema rada počiva na premisama prošlih ciklusa kroz upotrebu forografskog predloška intuitivno odabranog kadra iz prirode, no ključna transformacija odvija se na planu promišljanja i pristupa pojmu slike.” Dakle, takva komunikacija s promatračem od njega zahtijeva puno veći angažman, ne samo zbog toga što se radi o obrnutom procesu stvaranja priče iz njezinih dijelova, nego zato što potiče i promatračevu maštu, izaziva ga na drugi pristup. Promatrač je privučen zagonetnošću prikaza, a ono što ga potiče na razmišljanje i ostavlja mogućnosti otvorenima, za njega je izazov.

Na zidovima dviju prostorija galerije izložena su platna malih dimenzija kvadratnoga oblika. Uglavnom se radi o tri slike koje se nalaze jedna do druge, ali se na najvećemu zidu galerije nižu jedna za drugom u velikom broju što dominira prostorijom. Na platnima crne, bijele ili sive pozadine, u središtu su smješteni odabrani fragmenti vrlo malih dimenzija. Različite nijanse tih (ne)boja sugeriraju samostalnost svakog isječka, ali zajednički ih ton povezuje u smislenu cjelinu.  Budući da su i platna malena, fragmenti su još manji – promatrač se mora približiti kako bi mogao razaznati o čemu se radi, pritom imajući osjećaj kao da neki objekt promatra pod mikroskopom. Međutim, nema živosti u tim fragmentima. Atmosfera je tmurna, sjetna, a ideja napuštenosti prirode jasno naglašena što je bila i jedna od niti vodilja ove umjetnice.

Još jedan korak dalje u dekonstrukciji slike, Patricija Purgar poduzima slažući te fragmente u nove odnose, stvarajući nove kompozicije. Tako su uz očekivane fragmente četvrtastih oblika dodani i oni trokutastih oblika ili nepravilnog mnogokuta, a neki stoje i samostalno. Također je zanimljivo da jedno platno iz toga niza odskače od drugih jer fragment nije smješten u središte kompozicije, već se radi o oslikanoj vertikalno položenoj traci na samome rubu platna.

Svu pažnju promatrača u drugoj prostoriji odvlači naslikani fragment na velikom platnu i taj je jedini takvih dimenzija. Umjetnica je odlučila jedan dio uvećati i jasnije pokazati o čemu se radi, a uvećavanjem tog jednog fragmenta, povećava dojam apstrakcije.

Međutim, mogli bismo ovu ideju prenijeti i na doživljaj života. Što se dogodi kada izoliramo jedno sjećanje iz cijelog niza sjećanja, odnosno promatramo jedan trenutak neovisan od drugih. Po čemu ga raspoznajemo, pamtimo? Ostaju li ti fragmenti u našem sjećanju kao ‘bljesak, titraj, impuls’… Predstavljaju li naša sjećanja upravo ovakve fragmente kao što su fragmenti prirode, povezani zajedničkim izvorom, ali samostalni u najrazličitijim odnosima? Ili primjerice, u kojoj ih mjeri doživljavamo nejasnima (apstraktnima) ili tmurnima?

Iako je umjetnica vrlo jednostavno objasnila da je izložba nastala iz ljubavi prema slikarstvu, načina na koje izložba može biti shvaćena ima mnogo te kut gledanja ovisi o promatraču i individualnom pristupu djelu. Tema ciklusa može se prenijeti na razna iskustva. Izložba nudi drugačiji pristup, otvara novu mogućnost interpretacije kroz obrnuti proces i zbog toga je svakako vrijedi pogledati.

Izložba ostaje otvorenom do 19. travnja.

Fotografija naslovnice Marija Pavlović